Međunarodna trgovina hranom sve više se povedava tako da proizvođači, distributeri i potrošači sve više hranu kupuju iz stranih zemalja koje u mnogim slučajevima imaju neodgovarajudi nadzor ili kontrolu nad onim što dolazi u naše supermarkete, restorane i hladnjake. Sigurnost hrane postaje sve važnija u kontekstu promjena prehrambenih navika, popularizacije masovnih ugostiteljskih objekata i globalizacije opskrbe hranom. Međutim, hrana se vrlo često na razne načine krivotvori. Krivotvorenje hrane postalo je ozbiljan gospodarski i društveni problem. Definicija, kao i metode otkrivanja krivotvorenja, mijenjale su se tijekom vremena zajedno s razvojem znanosti i tehnologije. Operativna definicija koja se koristi u mreži za prijevare hranom jest da prevare vezane uz hranu predstavljaju namjerno kršenje zakona o hrani s ciljem ekonomske ili financijske dobiti. Rješenje za ovaj problem pokušalo se provesti primjenom zakona, prvo lokalnih, a potom zbog globalizacije i razvoja međunarodne trgovine, međunarodnih zakona. Unatoč velikom broju zakona, inspekcija i kontrola, krivotvorenje se još uvijek događa, a kao pokušaj obrane od toga predlaže se informirati potrošače, stvoriti uvjete koji de smanjiti krivotvorenje, dati brži odgovor nadležnih institucija vezan uz povlačenje neispravne hrane s tržišta te postrožiti kazne. Vrlo je važno u sprječavanju krivotvorenja obrazovanje potrošača (uključujudi čitanje naljepnica) i usklađivanje protokola laboratorijske analize. Analitičke metode moraju imati veliku robusnost i kapacitet za obradu velikog broja uzoraka.