U današnje vrijeme sve je veći naglasak na utjecaj okoline u sudjelovanju djeteta u aktivnostima svakodnevnog života koje su važan aspekt zdravlja i razvoja djece. Tijekom djetinjstva nastaju okupacijske uloge koje od djeteta zahtijevaju razvijanje osobne neovisnosti, produktivnosti i sudjelovanja u igri. Stoga je potrebno omogućiti djetetu s teškoćama u razvoju pristupačnu i poticajnu okolinu, odnosno nastojati ju modificirati u cilju bolje prilagodbe i mogućnosti participacije u dječjoj dobi. Važnu ulogu ima radna terapija koja kroz cjelovit radnoterapijski pristup analiza i procjenjuje djetetov odnos i interakciju sa okolinom. Radnoterapijsko promatranje uključuje sagledavanje djeteta kao okupacijskog bića, koje je u svakodnevnoj interakciji, pri čemu kontekst ima važnu ulogu i značenje u djetetovom odrastanju. Kao glavni preduvjet intervencije radnih terapeuta u radu s djecom čini radnoterapijsko promatranje. Nezaobilazna je spoznaja da su djeca okupacijska bića, kao i roditelji, što u konačnici definira tijek radnoterapijskog procesa. Na osnovu specifične metodologije procjene radni terapeut pronalazi najbolja rješenja kako bi kvalitetu života djeteta podigao na najvišu razinu.