Lagani i niskokalorični proizvodi počeli su ostvarivati sve veću popularnost, a dostupnost takvih proizvoda uvelike su omogućili upravo zaslađivači. Postoje razne vrste, a može ih se podijeliti prema energetskoj vrijednosti, stupnju slatkoće te na one tradicionalne i alternativne. Budući da potrošači često biraju one prehrambene proizvode koji sadrže neki niskokalorični zaslađivač, vrlo su popularni postali intenzivni umjetni zaslađivači. To je posebna vrsta umjetnih zaslađivača koja je karakterizirana izrazito visokim stupnjem slatkoće koji može biti po nekoliko stotina puta jači od saharoze. To znači da ih je dovoljno koristiti u vrlo maloj količini kako bi se nadomjestile mnogo veće količine šećera, pri čemu je kalorijski suficit gotovo beznačajan. Ljudi ih koriste kao alternativu šećeru najčešće u borbi protiv pretilosti i dijabetesa. Najčešće korišteni intenzivni umjetni zaslađivači koji su odobreni u Europi su: aspartam, acesulfam K, sukraloza, saharin i ciklamat. Aspartam je najčešće korišten intenzivni umjetni zaslađivač, otprilike 200 puta slađi od šećera. Prisutan je u više od 6000 proizvoda u svijetu, kao što su dijetalna pića, slastice, žvakaće gume itd. Za razliku od mnogih drugih zaslađivača, ne ostavlja gorak okus nakon konzumacije. U ljudskom organizmu se razgrađuje na prirodne rezidualne komponente: asparaginsku kiselinu, fenilalanin i metanol koji se također nalaze i u drugim prehrambenim proizvodima koje često konzumiramo. Iako je FDA sigurnost potvrdila još 1774. godine te je trenutno odobren u više od 90 zemalja, i dalje ostaje jedan od najkontroveznijih zaslađivača uopće zbog mnogih, trenutno nedokazanih teorija negativnog utjecaja na zdravlje. Acesulfam K, baš kao i aspartam je oko 200 puta slađi od šećera. Sastojak je brojnih prehrambenih proizvoda. Za razliku od aspartama, zbog dobre stabilnosti pri visokim temparaturama, koristi se i za kuhanje i pečenje. Ne metabolizira se u ljudskom organizmu. Također je siguran za konzumaciju ako se pridržava prihvatljivog dnevnog unosa. Sukralozu karakterizira izrazito visoki stupanj slatkoće (oko 600 puta veći) u odnosu na šećer. Osim prisutnosti u prehrambenim proizvodima, vrlo je popularna kao stolni zaslađivač. Od svih umjetnih zaslađivača, najsličnija je šećeru. U organizmu se metabolizira vrlo mala količina. Odobrena je za korištenje u više od 35 zemalja, a sigurna je i za trudnice i dojilje. Saharin je najstariji nenutritivni umjetni zaslađivač koji se koristi za zaslađivanje hrane i pića od početka 20. stoljeća. Od šećera je slađi oko 300-500 puta. Osim u prehrambenim proizvodima, sastojak je i mnogih kozmetičkih i farmaceutskih prozvoda te proizvoda za njegu usne šupljine. Ne metabolizira se u tijelu. Kao i aspartam, predmet je brojnih istraživanja koja traju i danas, a trenutno je odobren u više od 90 zemalja. Ciklamat karakterizira vrlo mala slatkoća, samo oko 30-80 puta veća od šećera. Zbog gorkog okusa koji ostaje pri konzumaciji većih količina, često se koristi u kombinaciji s drugim zaslađivačima, kao što su: aspartam, acesulfam K i saharin. Ciklamat unesen oralno se u ljudskom organizmu brzo izluči urinom i fecesom. Temelj brojnih kritika o sigurnosti je činjenica da raspadom ciklamata, u organizmu nekih ljudi može nastati cikloheksilamin koji je toksičan. Amerika i Kanada su ga zbog toga zabranile, no mnoge su ga zemlje ipak prihvatile, a u Europi se koristi još od 1984. godine. U radu su prikazane mnoge znanstvene činjenice na temelju kojih se može zaključiti da su umjetni zaslađivači sigurni za zdravlje kada ih se konzumira na propisani način; vodeći računa o prihvatljivoj dnevnoj vrijednosti. Također, treba imati na umu da ni s čim ne treba pretjerivati i shvatiti umjerenost kao ključ zdravog života.