Cerebralna paraliza je termin koji označava skupinu neprogresivnih, ali promjenjivih motoričkih poremećaja koji su posljedica lezije ili anomalija mozga u ranim fazama njegova razvoja. Stanje je prvenstveno vezano uz poremećaj posture i pokreta, no prate ga brojna dodatna oštećenja i sekundarni problemi koji mogu imati veliki utjecaj na djetetov zdravstveni status i kvalitetu svakodnevnog života. Djeca s neurorazvojnim poremećajem mogu doživjeti prepreke ili ograničenja kod sudjelovanja u tjelesnim aktivnostima. Mogućnost sudjelovanja u dobno odgovarajućoj tjelesnoj aktivnosti doprinosi društvenom, emocionalnom, spoznajnom i fizičkom razvoju te je povezano s poboljšanjem školskog uspjeha. Neka istraživanja su dokazala da djeca i osobe s cerebralnom paralizom moraju održavati višu razinu tjelesne funkcije od opće populacije kako bi nadoknadili pad funkcija, ali i zbog promjena vezanih za slabost mišića, spazma te slabe pokretljivosti. Svjetska zdravstvena organizacija „International Classification of Functioning“ (ICF) smatra da je tjelesna aktivnost važna za optimalan fizički, emocionalni i psihosocijalni razvoj sve djece s cerebralnom paralizom. U radu će biti prikazani oblici tjelesne aktivnosti kao dodatak fizioterapijskoj intervenciji djece s cerebralnom paralizom. Rad se temelji na pregledu novih izvora literature i baza podataka novih istraživačkih radova o učinkovitosti tjelesne aktivnosti i fizioterapijske intervencije kod navedene teme.