Anestezija je postupak izazivanja neosjetljivosti koji omogućuje izvođenje kirurških i drugih bolnih interventnih postupaka brzo, sigurno i ugodno, uz kontrolu boli, odsutnost anksioznosti (ili odsutnost svijesti općom anestezijom), te odgovarajuće opuštanje mišića. Anesteziju možemo podijeliti na opću i lokalnu ili regionalnu, a svaka od njih još ima svoje podvrste. Izbor vrste anestezije ovisi o operaciji ili zahvatu koji će biti izvedeni. Opća anestezija je farmakološki izazvano nesvjesno stanje koje je karakterizirano kontroliranom i reverzibilnom depresijom središnjeg živčanog sustava. Lokalna anestezija je tehnika koja se koristi za anesteziju manjih površina, a može biti površinska i infiltracijska. Regionalna anestezija je tehnika kojom se anestetik aplicira u blizinu živca ili leđne moždine pri čemu se postiže neosjetljivost na bol jedne veće regije. Pedijatrijski bolesnici predstavljaju jedinstvena anatomska, fiziološka i farmakološka razmatranja kod primjene anestezije u prisutnosti bolesti koje se javljaju isključivo ili s povećanom učestalošću u ovoj dobnoj skupini. Najčešće anestetičke komplikacije vezne su uz respiratorni sustav, nakon oštećenja zuba. Tri glavna uzroka respiratornih ozljeda su neadekvatna ventilacija, ezofagealna intubacija i otežana trahealna intubacija. Medicinska sestra je neizostavni član multidisciplinarnog tima koji skrbi o bolesniku prije, za vrijeme i nakon primjene anestezije. Zadaće medicinske sestre su mnogobrojne: od pripreme i provjere opreme za anesteziju, pripreme bolesnika za anesteziju te pripreme i primjene lijekova za anesteziju. Prije nego što bolesnik dođe u operacijsku salu, medicinska sestra je dužna pripremiti potrebnu opremu i provjeriti njenu ispravnost kako za vrijeme operativnog zahvata ne bi došlo do neželjenih komplikacija. Budući da anestezija nije fiziološko stanje, djelovanje raznih lijekova te pridružene bolesti, kao i operacijski zahvat mogu poremetiti vitalne funkcije kao što su disanje, cirkulacija, stanje svijesti (dubina anestezije), te gubitak i unos tekućina gdje monitoriranje bolesnika igra veliku ulogu.