Sažetak | Hospitalizacija u većini slučajeva predstavlja stresan događaj za većinu pacijenata, a pogotovo za djecu. Razlog tome su eventualni bolni postupci i tretmani popraćeni nepoznatom okolinom te odvajanjem od roditelja. Viša razina postoperativne boli je posebno izražena kod tjeskobne djece. Hospitalizacija i samo iskušenje bolesti izazivaju visoke razine psihološkog stresa. Dolazak u bolnicu izaziva poremećaj u životnoj rutini čovjeka te je potrebno boravak u bolnici dočarati kao drugi dom za vrijeme hospitalizacije.
Dokazano je da je bolest jedan od većih stresora u životu. Hospitalizacija može ostaviti širok raspon kratkoročnih i dugoročnih posljedica na osobu. Stres uzrokuje fizičku patnju i uznemirenost, ali i negativno utječe na pacijentovo psihološko stanje, što je posebno izraženo kod djece. Djeca su posebno sklona štetnim učincima bolesti, a njihova hospitalizacija je stresan događaj s mogućim nepovoljnim posljedicama za samu djecu i njihove obitelji. Sigurno i stabilno okruženje svoga doma popraćeno podrškom i ljubavi članova obitelji je životna potreba djece što posebno dolazi do izražaja kod boli i uplašenosti. Mlađa djeca su posebno pogođena i veća je vjerojatnost da svoju nelagodu zbog bolesti i hospitalizaciju povezuju s razumljivim pojmovima kao što su odsustvo od kuće i razdvajanje od roditelja. Najteže razdoblje hospitalizacije je početno iskustvo, kada se djeca, neočekivano i nevoljko, prvi put susreću s tim „strašnim“ i bolnim postupcima i tretmanima. Hospitalizirana djeca često su zbunjena, trebaju potporu, uvjeravanje i objašnjenje onoga čemu će biti izložena. Jedan od nefarmakoloških pristupa su intervencije potpomognute životinjama koje postaju sve prihvaćenije u zdravstvenim ustanovama. Životinje su izuzetno odane djeci, starijim osobama i osobama s invaliditetom. Potiču djecu na stvaranje interaktivnog odnosa koji za posljedicu ima sigurnost, povjerenje i veće samopoštovanje.
Terapija potpomognuta životinjama je ciljana intervencija u kojoj terapeuti postavljaju ciljeve za pacijenta i definiraju što će ta intervencija podrazumijevati. Korištenje životinje koje zadovoljava specifične kriterije sastavni je dio procesa liječenja pomoću pristupa usmjerenog na cilj. Mnogi terapeuti i ustanove usvojili su praksu s terapijskim životinjama kako bi pružili podršku i udobnost svojim pacijentima, što je posebno vidljivo u staračkim domovima i bolnicama. Tako u RH postoji privatna praksa, koja je među prvima uzela terapiju potpomognutu psom, čiji je cilj potaknuti osobe na vježbanje. Prisustvo psa omogućuje pozitivne promjene kod pacijenata čineći ih pažljivijima, otvorenijima i opreznijima. Terapija potpomognuta životinjama u skupinama također pomaže u poticanju topline, prihvaćanja, sigurnosti i empatije. Benefiti uključivanja terapije potpomognute životinjama u bolnice su brojni. Može pomoći u smanjenju usamljenosti pacijenata, poboljšati komunikaciju, smanjiti potrebu za određenim lijekovima, smanjiti stres i anksioznost, poboljšati vitalne znakove i motivirati pacijente. Terapije uz pomoć životinja uspješne su u poboljšanju mentalnog zdravlja i kvalitete života osoba s razvojnim neurološkim, socijalnim ili psihološkim teškoćama. Utvrđeno je također kako sama prisutnost životinje u životu djeteta s teškoćama u razvoju doprinosi regulaciji stresa, potiče razvoj motorike i odgovorno ponašanje u djeteta. Doprinosi prevladavanju teških životnih situacija te povećava osjećaj ugode, uz naglasak na doprinos procesu razvoja funkcionalnih vještina i općeg razvoja. Utvrđeno je da terapija potpomognuta životinjama i aktivnost potpomognuta životinjama smanjuju tjeskobu i izolaciju kroz emocionalnu podršku, senzornu integraciju, druženje, skretanje i na druge integralne načine. Upravo te koristi daju prednost netradicionalnoj terapijskoj metodi rada sa životinjama. Usklađen s ciljem stvaranja boljeg zdravstvenog sustava koji odgovara pacijentima, sve je veći naglasak na poboljšanju hospitalizacije za pacijente i njihove obitelji stvaranjem terapijskog i iscjeljujućeg okruženja. |