Sport je postao jednim od najvažnijih područja društvenog života, što uveliko utječe na poboljšanje psihičkog i fizičkog zdravlja, ali isto tako vrlo često sa sobom nosi ozljede, koje narušavaju kvalitetu života. Nezavidnu titulu jednog od najčešće ozljeđivanih zglobova u sportu, zbog svoje veličine i složene strukture, nosi koljeno. Strukture koje su najčešće zahvaćene tijekom ozljeda su ligamenti, a među svima prednjači ozljeda prednjih križnih ligamenata (ACL), koja je uzrokovana interakcijom više različitih čimbenika. Faktori rizika za zadobivanje ove ozljede su podijeljeni u sedam kategorija: neuromuskularni, anatomski, hormonalni, genetski, kognitivni, prethodne ozljede i ekstrizični. Najviše se ozljeda ACL-a bilježi u kontaktnim sportovima, ali nastaju najčešće bez kontakta među igračima tijekom igre. Osnovni mehanizmi zadobivanja ove ozljede su tijekom doskoka, zaustavljanja i mijenjanja smjera kretanja. Kao općepoznato liječenje ozljeda ACL-a nameću se operativni zahvati, ali čak i nakon njih ostaje opasnost od kasnijih komplikacija poput osteoartritisa koljena, stoga je vrlo važno da se smanji uopće pojava ove ozljede. Tijekom godina istraživanja zabilježen je napredak u načinima prevencije ozljeda ACL-a, od nošenja koljenih ortoza do za određeni sport specifičnih programa treninga i edukacije. U najpopularnijem sportu na svijetu- nogometu, jedna od najčešćih i najtežih ozljeda, naročito kod žena, jest ozljeda ACL-a. Za nogomet su razvijeni specifični programi prevencije, od kojih se ističu PEP i FIFA 11, na čijoj je bazi izrađen program FIFA 11+, od ostalih programa treninga za prevenciju ozljeda prednjih križnih ligamenata u nogometu se koriste neuromuskularni i pliometrijski treninzi. U rukometu je vrlo važna edukacija sportaša, naravno uz treninge propriocepcije na balans platformama ili podu s loptom, kako bi se poboljšala svjesnost o poziciji koljena, balans i tehnike promjene pravca kretanja i dovela rukometaše do smanjenja brojnosti ozljeda ACL-a. Kako je u rukometu sastavni dio igre povelik broj skokova i doskoka, tijekom kojih su česte ozljede, izrađen je test za procjenu rizika od nastanka rupture prednjeg križnog ligamenta, a nazvan je „Tuck jump“. Također, u rukometu veliki utjecaj na ovu vrstu ozljeda ima i podloga na kojoj se provodi trening ili utakmica, stoga bi trebalo za prevenciju ozljeda pružiti informacije o karakteristikama trenja na terenu, propisati maksimalno dopušteno trenje na novim podlogama, poticati proizvođače tenisica da osiguraju sigurnost, održavati podloge čistima i ograničiti uporabu ljepila za ruke. Još jedan visokorizični sport što se tiče ozljeda ACL-a, na nešto drugačijoj podlozi od prije spomenutih sportova, jest skijanje. Glavni uzroci ozljeda u skijanju leže u nedostatku znanja o uporabi opreme, precjenjivanju vlastitih sposobnosti i lošoj tehnici skijanja i padanja. Kako bi reducirali broj ozljeda potrebna je što bolja edukacija o sigurnosti, ispravno postavljanje skijaških vezova, provođenje treninga snage, balansa i agilnosti, kao i učenje pravilnih tehnika skijanja. Unatoč mnoštvu prevencijskih programa ozljede prednjih križnih ligamenata nije moguće u potpunosti iskorijeniti, ali ih je moguće u velikoj mjeri smanjiti ukoliko se provode što kvalitetniji i za određeni sport specifičniji programi s obzirom na poznavanje mehanizma ozljeđivanja i rizičnih faktora u različitim sportovima.