Uvod: Emocionalna inteligencija definira se kao sposobnost opažanja, asimilacije, razumijevanja i upravljanja emocijama (1). Testiranja emocionalne inteligencije iako putem različitih modela i načina, ukazalo je na veliki utjecaj emocionalne inteligencije kada je u pitanju uspješnost osobe na obrazovnom, poslovnom i socijalnom području. Cilj rada: Cilj rada je utvrditi, postoji li povezanost strategija suočavanja sa stresom i razine emocionalne kompetencije kako kod profesionalnih tako i kod amaterskih sportaša. Metode i ispitanici: Istraživanje je provedeno u suradnji s Poliklinikom Zagreb. Anketa je provedena među 135 sportaša profesionalaca i amatera, dobi 18-22 godine. Korišteni su mjerni instrumenti UEK-45 („ Upitnik emocionalne kompetencije“), koji sadrži subskale uočavanje i razumijevanje emocija, imenovanje i izražavanje emocija te upravljanje emocijama, te CISS („Upitnik strategija suočavanja sa stresom“) koji sadrži subskale suočavanje usmjereno na emocije, suočavanje usmjereno na problem i izbjegavanje. Rezultati: Dobivena je prosječna razina emocionalne kompetencije na cijelom uzorku (M=3,67, SD=0,37), pri čemu su ispitanici najviši rezultat iskazali na dimenziji Imenovanje i izražavanje emocija (M=3,74, SD=0,46). Što se tiče strategija suočavanja sa stresom, najviši rezultat su ispitanici iskazali na dimenziji Suočavanje usmjereno na problem (M=3,68, SD=0,41) Ukupan rezultat emocionalne kompetencije je statistički značajno pozitivno povezan s korištenjem strategija usmjerenih na problem, dok nema povezanosti između ukupne razine emocionalne kompetencije i ostalih strategija (usmjerenost na emocije i izbjegavanje). Također, svaki pojedini oblik emocionalne kompetencije je također statistički značajno povezana samo s strategijama usmjerenim na problem, ali ne i s ostalim strategijama. Rasprava: Sportaši koji su emocionalno kompetentniji, što uključuje i sposobnost razumijevanja, izražavanja i regulacije emocija, češće koriste strategije suočavanja sa stresom usmjerene na problem, ali ne i na emocije. Iako bi taj odnos trebalo dodatno istražiti, može se pretpostaviti da osobe koje u stresnim situacijama, u ovom slučaju u sportskom okruženju, bolje i efikasnije razumiju i kontroliraju vlastite emocije, su spremnije direktno se suočiti s problemom jer ih vlastito emocionalno stanje toliko ne opterećuje Zaključak: Tijekom istraživanja dokazana je prosječna razina emocionalne kompetencije s najvišim rezultatom na dimenziji „Imenovanje i izražavanje emocija“, a u dijelu istraživanja suočavanja sa stresom, najviši rezultat vidljiv je na dimenziji „Suočavanje usmjereno na problem“, što je u skladu s nekim ranijim istraživanjima profesionalnih i amaterskih sportaša.