Šećerna bolest je stanje, koje je okarakterizirano djelomičnim ili potpunim nedostatkom inzulina. Uslijed nedostatka inzulina, razina šećera u krvi raste. Velike količine glukoze u krvi uzrokuju brojne komplikacije opasne po život pacijenta. Šećerna bolest se javlja u više različitih oblika: tip I, tip Ⅱ, gestacijska šećerna bolest i drugi specifični tipovi. Danas je u svijetu najčešći tip Ⅱ od kojeg boluje gotovo 90% oboljelih. Tip I šećerne bolesti razvija se u djetinjstvu ili mladenačkoj dobi, a predstavlja potpuni nedostatak inzulina, za čije je liječenje nužna inzulinska terapija. Šećerna bolest tipa I se vrlo brzo dijagnosticira jer su simptomi izrazito naglašeni. Neki od najučestalijih simptoma su: poliurija, polidipsija i polifagija. Dijagnoza bolesti se postavlja na temelju različitih testova: test glukoze iz prsta, urinski test, testovi opterećenja glukozom, višekratno određivanje šećera u krvi , probirni test glukoze u krvi i određivanje glikoziliranog hemoglobina. Liječenje šećerne bolesti je kompleksno i u cjelokupnom zbrinjavanju je potreban multidisciplinaran tim sastavljen od liječnika, medicinskih sestara/tehničara, dijetetičara, psihologa. Liječenje šećerne bolesti obuhvaća primjenu lijekova, pravilnu prehranu, fizičku aktivnost i samopraćenje. Kako bi liječenje bilo optimalno i razina šećera u krvi u granicama normale, potrebno je provesti edukaciju. Loše kontrolirana šećerna bolest može imati akutne i kronične komplikacije. Od velike je važnosti educirati pacijenta o simptomima hipoglikemije i hiperglikemije kako bi pravovremeno reagirali ukoliko do toga dođe. Cilj ovog rada je opisati načine na koje se provodi edukacija te ukazati na važnost edukacije u liječenju šećerne bolesti. Edukacija pružena od strane medicinske sestre/tehničara treba biti detaljna, sa svim potrebnim informacijama za uspješno liječenje bolesti. Edukacija obuhvaća pravilnu prehranu, primjenu terapije, fizičku aktivnost, samokontrolu i njegu stopala. Edukacija se treba provoditi u više navrata jer želimo biti sigurni da je pacijent zapamtio sve važne podatke. Po završetku edukacije potrebno je provesti evaluaciju kako bi se dobio uvid u naučeno i dopunilo znanje s krucijalnim podatcima.