Gimnastika potječe još iz vremena stare Grčke, gdje je tjelesna sposobnost bila visoko cijenjena aktivnost. Ona danas uključuje vježbe na spravama - šest u muškoj sportskoj gimnastici (tlo, konj s hvataljkama, karike, preskok, paralelne ruče i preča) te četiri u ženskoj sportskoj gimnastici (preskok, ruče, greda i tlo). Uz stalan napredak i uvođenjem novih, sve težih elemenata, ali i promjenama gimnastičkog pravilnika svake četiri godine, kojim se od gimnastičara zahtijeva još bolja i kvalitetnija izvedba teških elemenata, povećava se i rizik od ozljeda. Mjesto i intenzitet ozljede razlikuju se kod gimnastičara i gimnastičarki. Na to utječu vrste vježbi i sprave na kojima se vježbe izvode. Kao najčešće ozljeđivani dio tijela u području trupa navodi se lumbalni dio kralježnice, kod donjih ekstremiteta to su skočni zglob i koljeno, a kod gornjih ekstremiteta ručni zglob, lakat i rame. S obzirom na veliku incidenciju pojave ozljeda, razvijene su trenažne metode kojima se pokušava prevencijski djelovati na njihovo nastajanje. Preventivne vježbe trebale bi se provoditi svakodnevno, a kod planiranja preventivnog treninga važno je poznavati uvjete u kojima se on odvija te mehanizam nastanka ozljeda kao i vanjske i unutarnje čimbenike koji mogu dovesti do njih. Cilj ovog rada je predstaviti na koji način se kroz trening i različite oblike vježbi može djelovati na smanjenje učestalosti i prevenciju ozljeda u sportskoj gimnastici.