Kronična autoimuna bolest središnjeg živčanog sustava koju obilježava oštećenje mijelineske ovojnice naziva se multipla skleroza (MS). Prvi simptomi mogu se javiti već u ranim 20.-tim godinama života, a češće obolijevaju žene. Razlikujemo četiri oblika ova bolesti: relapsno remitirajući, primarno progresivni, sekundarno progresivni te progresivno-relapsni. Bolest ima nepredvidiv tijek te psihofizičke simptome. Lijeka za samu bolest nažalost nema, ali je lječiva uz određene terapije. Zbog velike promjene i samog procesa adaptacije kao i simptoma bolesti narušena je kvaliteta života oboljelog. Zbog svega toga pojedinac se muči i sa slikom samog sebe te nezadovoljstvom samim sobom pa postoji velika mogućnost za pogoršanjem cjelokupnog zdravstvenog stanja. Time može doći i do psiholoških kao i fizičkih simptoma, a najčešći i najteži psihološki simptom s kojim se veliki broj oboljelih susreće je depresija. Upravo zbog svog nepredvidivog tijeka proces adaptacije i prihvaćanja ove bolesti je izuzetno težak. S obzirom da smo svi jedinstveni, svatko se na drugačiji način suočava sa stresom, pogotovo ovako velikim kao što je ova dijagnoza. Razlikujemo tri vrste suočavanja sa stresom, a to su: strategija usmjerena na problem, strategija usmjerena na emocije te strategija izbjegavanja. Provedena su brojna istraživanja kako bi se dokazalo koja strategija je najfunkcionalnija i koja ima najbolji utjecaj na oboljelog i kvalitetu njegovog života. U velikoj većini navedena istraživanja u ovom radu pokazala su kako je strategija suočavanja usmjerena na problem ipak najbolja. Manje – više, oboljeli podjednako koriste sve strategije suočavanja, ali kada rezultate uspoređujemo sa općom populacijom možemo vidjeti da češće koriste strategije izbjegavanja. Zbog toga, provedena su daljnja istraživanja o povezanosti između pojedinih strategija suočavanja i anksioznosti i/ili depresije te kako pojedina strategija suočavanja utječe na kvalitetu života osoba s MS-om. Naravno, cilj je bio identifikacija određene strategije suočavanja te edukacija i pomaganje oboljelom da koristi onu ispravnu strategiju kako bi imao bolju cjelokupnu kvalitetu života. Važno je naglasiti da strategija suočavanja usmjerena na problem nije uvijek najbolji izbor te da se svakoj situaciji i svakom pojedincu treba pristupiti individualno kako ne bi pogoršali njihovo psihofizičko stanje.