Određeni vanjski utjecaji poput visoke temperature mogu u kratkom vremenu značajno umanjiti kakvoću meda. Kroz te procese zagrijavanja dolazi do raspadanja nekih vrijednih sastojaka, pa osim uništenja termolabilnih vitamina dolazi i do denaturacije prirodnih enzima u medu, poput dijastaze koju pčela ostavlja u medu tijekom izbacivanja nektara iz mednog želuca. S druge strane, dolazi do porasta količine hidroksimetilfurfurala (HMF-a) koji je izravni dokaz utjecaja topline na šećere, primarno na fruktozu koja je dominantni šećer u medu. U eksperimentalnom dijelu ovog rada, sakupljeno je 10 uzoraka svježeg meda, te je analizirana početna vrijednost HMF-a i aktivnosti dijastaze u svim uzorcima, pomoću dvije tehnike: HPLC (tekućinska kromatografija visoke djelotvornosti) za HMF, i spektofotometrije za aktivnost dijastaze. Kroz propisani period uzorci meda su zagrijavani u kontroliranim laboratorijskim uvjetima te je praćen porast količine HMF-a i pad aktivnosti enzima kako bi se procijenilo koliki utjecaj u jedinici vremena ima porast određene temperature na pad kvalitete meda. Rezultati ovog istraživanja ukazuju da temperaturni šokovi, tj. izlaganje meda visokim temperaturama, čak i kroz vrlo kratki vremenski period od 15 dana, značajno smanjuju njegovu kvalitetu (naročito 60°C). Temperature čuvanja do 40°C ne ukazuju na značajne promjene kod zdravstvene ispravnosti meda.