Ftalati su esteri ftalne kiseline i alifatskih alkohola koji se dodaju u plastiku kako bi ona omekšala te postala fleksibilnija i trajnija. Lipofilni su spojevi te imaju različite primjene. Široko su rasprostranjeni pa se, kao rezultat toga, nalaze u svemu što nas okružuje. Jedan od najopasnijih izvora ftalata je hrana, a do nje dospijevaju migracijom iz okoliša i plastičnih materijala s kojima dolazi u kontakt. U posljednjih nekoliko godina javnost je postala vrlo zabrinuta zbog njihovog utjecaja na okoliš i zdravlje ljudi i životinja. Čovjek je izložen utjecaju ftalata tijekom cijeloga života, počevši od fetalnog razdoblja. Imaju tendenciju djelovanja kao endokrini disruptori, a osim toga mogu imati toksičan učinak na jetru, bubrege, reproduktivni i dišni sustav. Također mogu uzrokovati astmu, autizam, pa čak i tumore. Postoji nekoliko zakona donesenih od strane Europske Unije i Američke agencije za zaštitu okoliša (EPA) koji reguliraju upotrebu pojedinih ftalata. Da bi se potpuno zabranila upotreba ftalata, potrebno je pronaći alternativne spojeve koji će imati slična svojstva kao ftalati. Trenutno postoji nekoliko zamjena koje su manje štetne, a imaju istu svrhu. Postoji nekoliko metoda dokazivanja ftalata, a najučinkovitija je plinska kromatografija spregnuta s masenom spektrometrijom koja se koristi za dokazivanje ftalata u hrani i predmetima opće uporabe.