Svako dijete rođeno prije 37. tjedna gestacijske dobi i s porođajnom težinom manjom od 2500 grama smatra se prijevremeno rođenim djetetom. Takvo se dijete izgledom razlikuje od terminski rođene djece jer nije u potpunosti razvilo sve potrebne tjelesne sustave. Što je ranije dijete rođeno, veći je rizik nastanka komplikacija, stoga nedonoščad neposredno nakon poroda zahtijeva intenzivnu njegu i liječenje. Stavljanjem nedonoščadi u inkubator nastoji mu se omogućiti neometan rast i razvoj u uvjetima što sličnijima onima unutar maternice. Potrebno je naglasiti važnost rane fizioterapije koja započinje još u jedinici intenzivnog liječenja. Provođenjem postupaka poput pozicioniranja/handlinga i respiratorne fizioterapije promiče se normalan senzomotorički razvoj djeteta i sprječava razvoj daljnjih komplikacija. Fizioterapijska procjena novorođenčeta sastoji se od subjektivnog pregleda u kojem se prikupljaju podaci o novorođenčetu od strane roditelja i objektivnog pregleda kojeg čine opservacija, palpacija i klinički testovi i mjerenja. Cilj fizioterapijske procjene je dobiti uvid u poteškoće djeteta kako bi se odredili ciljevi i odabrali odgovarajući postupci fizioterapijske intervencije. Neki od korištenih kliničkih testova su: General Movement Assessment, Pediatric Evaluation of Disability Inventory, Gross Motor Function Measure, Alberta Infant Motor Scale i Test Of Infant Motor Performance. Fizioterapijska intervencija provodi se s ciljem prevencije te smanjenja postojećih poteškoća, sprječavanja sekundarnih komplikacija i minimiziranja kašnjenja u razvoju. Važnu ulogu u intervenciji imaju i roditelji s kojima dijete provodi najviše vremena, stoga je važna edukacija roditelja o postupanju s takvim djetetom koju provodi upravo fizioterapeut.