Stres se danas smatra bolesti ili stanjem 21.stoljeća i definira se kao nespecifičan odgovor organizma na zahtjeve koji nadilaze njegove mogućnosti, tj. označava prouzrokovan psihološki i fiziološki odgovor organizma na specifične zahtjeve da bi se omogućilo izdržavanje posebnih fizičkih i mentalnih opterećenja. Sindrom izgaranja je direktna i posljednja posljedica stresa. Studentska populacija kao glavne stresore navodi: pritisak okoline zbog uspjeha, nedostatak slobodnog vremena, preopterećenosti akademskim obvezama, te brojnih drugih negativnih faktora u okruženju, a koji utječu na njihovo psihofizičko zdravlje i izražavanje punih kognitivnih kapaciteta. Posljedično tome veći doživljaj stresa može biti povezan s nižim akademskim uspjehom i niskim procjenama vlastite samoefikasnosti. Samoefikasnost jest vjerovanje u sposobnost organiziranja i izvršenja akcija potrebnih da bi se ostvario određeni pretpostavljeni tip aktivnosti. Vjerovanje o samoefikasnosti se stječe kroz iskustva i uspješnost, kako drugih tako i osobnih. Zdravstveni djelatnici su konstantno izloženi stresnim situacijama pri svakodnevnom radu, posljedično tome kao studenti zdravstvenih studija učestalo se susreću sa takvim situacijama tijekom svoje edukacije. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati razinu stresa, izgaranja i samoefikasnosti kod studenata zdravstvenih studija. U istraživanju je sudjelovalo 135 studenata Zdravstvenog veleučilišta. Kao mjerni instrumenti korišteni su Maslach burnout inventory- student survey, Ljestvica percipiranog stresa te Skala percipirane samoefikasnosti. Rezultati su pokazali da je 17% studenata u riziku od izgaranja, sa tim da studentice sestrinstva imaju visoku razinu subskale cinizma. Nadalje ne postoji statistički značajna razlika između studenata/ica studija sestrinstva i studija fizioterapije u percipiranom stresu. Studenti svoju samoefikasnost procjenjuju relativno visokom. Studenti koji doživljavaju više stresa su u prosjeku i više iscrpljeni, niža im je akademska efikasnost kao i samoefikasnost te iskazuju veći cinizam. Dobiveni rezultati su u skladu sa dosadašnjim istraživanjima. Postoji potreba za daljnjom edukacijom o metodama suočavanja sa stresom, svjesnosti o stresu te njegovim posljedicama kako bi se poboljšala sposobnost studenata u suočavanju sa stresom te smanjio mogući postotak sindroma izgaranja.