Kontrastna sredstva u medicini su lijekovi koji se primjenjuju prilikom različitih radioloških pretraga radi postizanja bolje kontrastnosti prikaza na slici. Dobra kontrastnost je potrebna radi razlikovanja različitih vrsta tkiva te razlikovanja zdravih od patoloških tkiva iste vrste. Ovisno o kojem se tipu pretrage radi, koriste se kontrastna sredstva različitih fizikalno-kemijskih svojstava. Rendgenska kontrastna sredstva povećavaju (pozitivna) ili snižavaju (negativna) stupanj opacifikacije organa na slici djelovanjem na apsorpciju rendgenskih zraka u tijelu pacijenta. Pozitivna rendgenska kontrastna sredstva svojom visokom atomskom masom i gustoćom jače apsorbiraju zračenje nego okolno tkivo te time uzrokuju smanjeno zacrnjenje imbibiranog organa na receptoru slike. Negativna rendgenska kontrastna sredstva zahvaljujući niskoj atomskoj masi i gustoći propuštaju zrake te omogućuju pojačano zacrnjenje na receptoru slike. Kontrastna sredstva za magnetsku rezonanciju imaju svojstva paramagnetičnosti i superparamagnetičnosti kojima djeluju na brzinu relaksacije atoma vodika u tijelu pacijenta jer se upravo na brzini relaksacije temelji kontrastnost u toj pretrazi. Ultrazvučna kontrastna sredstva baziraju se na mikromjehurićima plina koji pojačavaju odječnost ultrazvučnog snopa u imbibiranom tkivu, a jača odječnost dalje bolju opacifikaciju. Kontrastna sredstva se mogu primjenjivati intravaskularno, peroralno, rektalno i kroz kateter. Štetni učinci kontrastnih sredstava mogu biti blagi i beznačajni pa sve do životno ugrožavajućih. Alergoidne reakcije se mogu javiti odmah pri primjeni sredstva ili biti odgođene i do tjedan dana. Teške komplikacije poput nefrogene sistemske fibroze i poremećaja rada štitnjače razvijaju se i nekoliko mjeseci nakon aplikacije. Radi prevencije pojave štetnih učinaka procjenjujemo zdravstveno stanje pacijenta prije pretrage, biramo nekontrastne zamjenske metode, dajemo profilaktičke lijekove, osiguravamo dovoljnu hidraciju te pratimo stanje pacijenta nakon pretrage. Kontrastna sredstva se uglavnom eliminiraju putem bubrega, a ukoliko se vežu na proteine plazme izlučuju se preko jetre. Bitne osobine sredstava su osmolalnost, viskoznosti i oblik molekule. Sredstva se stoga klasificiraju kao ionska, neionska, visokoosmolalna, niskoosmolalna, specifična... Najznačajniji elementi na kojima se baziraju kontrastna sredstva su jod, barij, gadolinij, ugljikov dioksid.