Cerebralna paraliza je kronični i neprogresivni poremećaj koji nastaje oštećenjem mozga u ranom razvojnom razdoblju djeteta. Uzroci cerebralne paralize mogu biti prenatalni, perinatalni ili postnatalni. Učestalost cerebralne paralize je 2-3 na 1 000 živorođene djece, a češće se javlja kod prijevremeno rođene djece i djece niske porođajne težine. To je kompleksno stanje koje traje čitav život, a ima posljedice u svim aspektima djetetova života. Prisutne su tjelesne, psihološke i socijalne poteškoće koje znatno utječu na kvalitetu života djeteta i samih roditelja. U radu su opisani uzroci, simptomi i tipovi cerebralne paralize. Navedene su posljedice bolesti te kako one utječu na kvalitetu života djece ali i cijele obitelji. Opisana je uloga radnog terapeuta i načini kako radni terapeut može poboljšati kvalitetu života te omogućiti optimalno funkcioniranje u svakodnevnim aktivnostima. Važno je naglasiti da je stanje neizlječivo, ali kroz kvalitetne terapije možemo omogućiti da osobe vode kvalitetan i produktivan život. Bitnu ulogu u poboljšavanju kvalitete života ima cijeli stručni, multidisciplinarni tim koji djetetu pristupa individualno i holistički. Zbog kompleksnosti cijele situacije, timski rad je nužan. Promatraju se djetetove mogućnosti, vještine, sposobnosti i poteškoće. U rehabilitaciji, radni terapeut treba koristiti različite metode i terapije. Vrlo je važno provesti ranu intervenciju jer je to ključ za daljnji napredak. Sljedeći terapijski pristupi, odnosno radno – terapijska intervencija koja se primjenjuje u radu s djecom s cerebralnom paralizom je: senzorna integracija, terapija igrom, primjena tehnika relaksacija, terapijski postupci kod poteškoća hranjenja i poteškoća spavanja, terapijsko jahanje, Bobath koncept i Halliwick koncept. Također je bitno educirati roditelje o samim simptomi i posljedicama, jer su upravo oni ti koji provode najviše vremena s djetetom, stoga je važno da pravilno postupaju i rade neku vrstu „dopune terapiji“ kod kuće. Glavni cilj je omogućiti samostalno i optimalno funkcioniranje u svakodnevnom životu, poboljšati kvalitetu života, a to najbolje možemo zajedničkim snagama djeteta, njihovih roditelja te cijelog stručnog tima.