Sažetak | Središnji živčani sustav sastoji se od dva dijela: mozga i kralježnične moždine, a uloga mu je koordiniranje rada cijelog tijela. Likvor je tekućina u koju su uronjeni mozak i kralježnična moždina. Odgovoran je za mehaničku zaštitu, osigurava homeostazu te omogućava neometan transport hranjivih i ostalih tvari potrebnih za pravilno funkcioniranje mozga i kralježnične moždine. Meningitis je upala moždanih ovojnica i kralježnične moždine i predstavlja jednu od najčešćih infekcija središnjeg živčanog sustava. Može biti akutni ili kronični, a najčešći oblici po uzroku su akutni bakterijski i virusni, odnosno aseptični meningitis. Klasični trijas meningealnih simptoma su glavobolja, povišena tjelesna temperatura, zakočenost vrata, a razvija se unutar nekoliko sati ili dana. Meningealni znakovi su zakočenost vrata, Brudzinskijev znak i Kernigov znak koji nastaju zbog iritacije korjenova živaca za vrijeme njihova prolaza kroz upaljene moždane ovojnice. Akutni meningitis je hitno medicinsko stanje koje zahtijeva brzu dijagnostiku i liječenje. Akutni bakterijski meningitis je opasna gnojna infekcija koja počinje u moždanim ovojnicama. Liječenje zahtijeva primjenu antibiotika, a ponekad i kortikosteroida. Najčešći uzročnici bakterijskog meningitisa su streptokoki grupe B, Neisseria meningitidis i Streptococcus pneumoniae. Kao prevencija koristi se konjugirano pneumokokno cjepivo koje je učinkovito protiv 7 serotipova, cjepivo protiv Haemophilus influenzae i meningokokno cjepivo. Aseptični meningitis je upala meningealnih ovojnica s limfocitnom pleocitozom u likvoru. Bolest je uglavnom bezopasna, blagog tijeka, a najčešći uzročnici su echo i coxsackie virusi, virus mumpsa i enterovirusi. Najčešći put prijenosa je preko respiratornog ili gastrointestinalnog trakta te se zatim šire krvotokom. Laboratorijske pretrage imaju ključnu ulogu u postavljanju dijagnoze meningitisa. Za dijagnostiku se radi lumbalna punkcija kojom se dobije uzorak likvora. Pretrage koje se rade u likvoru kod sumnje na meningitis su: određivanje broja i vrste stanica, osnovne biokemijske pretrage (ukupni proteini, glukoza, laktat) te mikrobiološke pretrage. Rezultati citoloških i biokemijskih pretraga likvora moraju biti dostupni liječniku što prije, a najkasnije unutar 60 minuta od zaprimanja uzorka kako bi se pravovremeno započelo s terapijom. |