Lomovi i iščašenja najčešće su ozljede od starih vremena pa sve do danas, stoga nije ni čude da postoje razne vrste i načini kako su se tokom vremena takve ozljede zbrinjavale, odnosno kako je vrijeme odmicalo tako su se pronalazili i najbolja rješenja kako bi se ovakva vrsta ozljede najbolje sanirala, a istovremeno da bi bolesnik što prije normalno funkcionirao kao i prije same ozljede. Svaka osoba se barem jednom u svome životu susretne sa ozljedom koju je potrebno sanirati, odnosno ukoliko je riječ o prijelomu imobilizirati. Postupak kojim se ozlijeđeni dio tijela stavlja u stanje mirovanja nazivamo imobilizacija. Najprije se provodi privremena ili transportna imobilizacija. Svrha imobilizacije je spriječiti pogoršanje ozljede i smanjiti bol za vrijeme prijevoza do bolnice. Dolaskom u bolnicu primjenjuje se terapijska ili definitivna imobilizacija, koja se još dijeli na „konzervativnu“ ili neoperativnu i kiruršku ili operativnu. Svaka vrsta ima svojih prednosti i mana. Također uza svaku mogu se pojaviti i komplikacije. Komplikacije mogu biti teške, ali su zato tu medicinske sestre koje bi upravo te komplikacije trebale spriječiti, odnosno ne dopustiti da do njih uopće dođe. U svrhu toga provode se sestrinske dijagnoze i intervencije medicinskih sestara opisane detaljnije u ovome radu.