Parkinsonova bolest je kronični, progresivni poremećaj koji nastaje kao posljedica neurodegeneracije sive tvari i smanjenog lučenja neurotransmitera dopamina u bazalnim ganglijima. Kao posljedica ovog procesa pojavljuju se motorički simptomi poput rigora, tremora, bradikineze, posturalne nestabilnosti i poremećaja hoda koji utječu na svakodnevno funkcioniranje oboljelih osoba. Osim motoričkih, pojavljuju se i nemotorički simptomi poput disfunkcije autonomnog živčanog sustava, kognitivnih poremećaja i promjene ponašanja, poremećaja spavanja i poremećaja osjeta, koji dodatno doprinose težini bolesti. Poznato je da i incidencija i prevalencija Parkinsonove bolesti rastu s dobi ispitivane populacije te da muškarci 1,5 puta više obolijevaju nego žene. Parkinsonova bolest se dijagnosticira na temelju kliničkih kriterija koji uključuju kombinaciju motoričkih znakova, pratećih i isključujućih simptoma. Liječenje se bazira na kontrolu simptoma i unaprjeđenje kvalitete života oboljelih osoba. Može se liječiti medikamentozno ili, u uznapredovaloj fazi bolesti, kirurški. Bitnu ulogu u liječenju ima i fizioterapija bez obzira radi li se o medikamentoznom ili kirurškom liječenju. Cilj fizioterapije kod oboljelih od Parkinsonove bolesti je poboljšati samostalno funkcioniranje oboljeloga te svesti na minimum pojave komplikacija. Kako bi odabrao odgovarajuću intervenciju kojom će se postići što bolji rezultati, fizioterapeut mora provesti kvalitetnu fizioterapijsku procjenu. Procjena je individualno prilagođena potrebama svakog bolesnika i specifičnostima njegova oštećenja te je sastavni dio svakog tretmana bolesnika. Provodi se procjena motoričkih funkcija koja uključuje promatranje držanja i pokretanja te palpaciju koštanozglobnih te neuromišićnih struktura. Osnovni parametri koji se procjenjuju su: mišićni tonus, reakcije ravnoteže, pokretljivost udova te funkcionalne aktivnosti. Pri procjeni je bitna i upotreba testova i mjerenja kojima se dobije točan uvid u veličinu problema oboljeloga. S obzirom na složenost funkcionalnih poremećaja, postoji i veliki izbor testova i mjerenja koji se primjenjuju. Neke od najčešće primjenjivanih mjernih skala i testova u procjeni oboljelih od Parkinsonove bolesti su: Ashwortova skala, Bergova skala ravnoteže, retropulsni test, test hoda 10 minuta, test „ustani i kreni“, funkcionalni doseg, skala aktivnosti oboljelih od Parkinsonove bolesti, skala za procjenu straha od pada te test koračanja u 4 smjera.