Sažetak | Transplantacije organa, tkiva i stanica postali su postupci koji se provode diljem svijeta, a koji mogu produljiti život i poboljšati njegovu kvalitetu. Napredak medicinske tehnologije eksplantacije, preservacije organa, transplantacije i imunosupresije povećale su učinkovitost, ekonomičnost i kulturnu prihvatljivost transplantata, posljedično povećavajući potražnju za tim postupcima. Eksplantacija organa je postupak ekstrakcije organa iz tijela davatelja u svrhu liječenja bolesnika/primatelja u krajnjem stadiju zatajenja organa. Eksplantirati se mogu organi i tkiva: srce, pluća, jetra, bubrezi, gušterača, rožnice, koštana srž, stanice gušterače, tetive. Donori organa su najčešće moždano mrtve osobe kod kojih se osnovne vitalne funkcije podupiru aparatima i lijekovima. Moždano mrtva osoba ima potpuni i trajni prekid moždanih funkcija velikog i malog mozga te moždanog debla, što podrazumijeva nemogućnost spontanog disanja uz očuvanu srčanu funkciju. Potencijalni donor organa je bolesnik kod kojeg postoji teško oštećenje mozga bilo kojeg uzroka zbog kojeg dolazi do rapidnog pogoršanja neurološkog i općeg statusa, uz očekivanje razvoja areflektične kome. Donor organa je moždano mrtva osoba za koju obitelj nije izrazila protivljenje postupku eksplantacije, dok je realizirani donor organa moždano mrtva osoba kod koje je učinjena eksplantacija. Eksplantacija organa obuhvaća cijeli niz postupaka koji su međusobno isprepleteni i teku simultano na više razina. Proces započinje prepoznavanjem potencijalnog donora, provođenjem niza postupaka dokazivanja moždane smrti, razgovora s članovima obitelji, održavanje organa donora, pripreme za sam čin eksplantacije te usklađivanje s eksplantacijsko-transplantacijskim timovima. Nastoji se da svaka eksplantacija bude multiorganska jer se na taj način može spasiti nekoliko života. U cjelokupnom procesu sudjeluje nekoliko profila zravstvene struke koji uključuju liječnike specijaliste intenzivne medicine, medicinske sestre i tehničare, anesteziologe, neurologe, perfuzioniste, kao i druge nemedicinske suradnike. Važnu ulogu u koordinaciji ima i medicinska sestra koja pomaže bolničkom koordinatoru u usklađivanju, organizaciji i provedbi svih potrebnih postupaka. |