Ozljede koljena čine gotovo polovicu svih ozljeda donjih ekstremiteta, te iz toga razloga treba posvetiti dovoljno istraživanja na ovu temu. Dakako, najčešće ozljede koljena upravo su povrede medijalnog i lateralnog meniska. Medijalni menisk četiri puta češće je ozljeđivan kod sportaša od lateralnog meniska. Najčešće nastaje mehaničkom traumom. Kako bi se procijenila šteta koljenog zgloba u fizioterapiji se pristupa fizioterapijskom prcesu koji se sastoji od fizioterapijske procjene, fizioterapijske dijagnoze, plana terapije, fizioterapijske intervencije i evaluacije. U procjeni koristi se subjektivni i objektivni pregled pacijenta, uzimaju se antropometrijske mjere i pravi plan terapije, ovo je poznata S.O.A.P metoda. Subjektivni pregled sastoji se od uzimanja anamneze, objektivni se sastoji od kliničkog pregleda i provođenjem specifičnih testova za sumnju na ozljede meniska: Steinmannov i Apleyev test. Antropometrija se sastoji od uzimanja objektivnih mjera, korištenjem validnih testova u ovom slučaju to bi bila vizualno analogna skala boli (VAS), mjere longitudinalnosti i cirkularnosti donjih ekstremiteta, manualni mišićni test (MMT), opseg pokreta koljenog zgloba kutomjerom. Za kraj pravi se plan terapije u kojem se navode kratkoročni i dugoročni ciljevi papcijenta. Bitno je prije, za vrijeme i na kraju terapije provesti mjerenje kako bi se mogao pratiti rezultat rehabilitacije. Rehabilitacija pacijenata nakon ozljede meniska razlikovat će se ovisno je li se radi o operativnom ili konzervativnom liječenju i kolika je točno ozljeda nastala. U ovom radu opisana je fizioterapijska intervencija nakon operacije šivanja meniska, nakon parcijalne meniscektomije te nekon transplantacije meniska.