Sažetak | Imunosni sustav obavlja zadaću obrane ljudskog tijela od uzročnika zaraznih bolesti. Mehanizme s pomoću kojih se ljudsko tijelo bori protiv uzročnika zaraznih bolesti možemo podijeliti na specifične i nespecifične. Specifični mehanizmi štite nas od jednog, točno određenog uzročnika, dok nas nespecifični mehanizmi štite od različitih uzročnika. Nespecifičnu imunost čovjek ima od rođenja. Najvažnije stanice imunosnog sustava su limfociti. Postoje dvije skupine imunosnih organa: primarni, u kojima nastaju i sazrijevaju limfociti, i sekundarni, u koje dolaze zreli limfociti i ondje obavljaju svoju ulogu u borbi protiv uzročnika zaraznih bolesti. Kada imunosni sustav zakaže u svom djelovanju mogu se javiti preosjetljivost, autoimunost ili imunodeficijencija. Preosjetljivost je pojava neželjene imunoreakcije na uobičajene antigene koji nisu štetni, a koja je praćena oštećenjem organizma. Reakcije preosjetljivosti mogu biti posredovane protutijelima (rana preosjetljivost) ili stanicama (kasna ili odgođena preosjetljivost). Ovakve reakcije nastaju nakon ponovnog kontakta antigena i protutijela pri čemu dolazi do upale i oštećenja tkiva. Reakcije preosjetljivosti mogu rezultirati lokalnim tkivnim oštećenjima, ali i sistemskim manifestacijama koje mogu dovesti do šoka i smrtnog ishoda. U autoimunom procesu organizam reagira na vlastite antigene kao na tuđe, imunoreakcijom posredovanom različitim mehanizmima koji uključuju autoantitijela, imunokomplekse te aktivirane izvršne upalne i imunosne stanice. Nastanku autoimunih bolesti pridonose različiti činitelji kao što su dob, spol, okoliš i dr. Bolesti se manifestiraju kao lokalna i sistemska patološka stanja,tj. organospecifična i organonespecifična stanja. Liječenje ovih bolesti za sada je ograničeno, a terapija ovisi o vrsti bolesti i simptomima. Imunodeficijencije su patološka stanja koja nastaju zbog slabljenja ili izostanka imunoreakcije. Dijele se na primarne (uzrokovane genetskim poremećajima) i sekundarne (stečene tokom života i popratna su pojava drugih imunosnih i neimunosnih poremećaja), a glavna su im posljedica različite infekcije. Stupanj oštećenja imunosnog sustava može biti različit, od blage i prolazne nedostatnosti, pa sve do teških oštećenja sa smrtnim ishodom. |