Ekstrakorporalna membranska oksigenacija vrsta je invazivne potpore za bolesnike kod kojih je zatajila respiratorna i/ili srčana funkcija. Ova vrsta potpore primjenjuje se kao „most“ prema izlječenju ili ugradnji trajnije vrste potpore. Sve je započelo u prošlosti kada je prvi puta korišten respirator, poznat kao „željezna pluća“. To je navelo liječnike i ostale znanstvenike na pronalazak i razvijanje drugih vrsta potpore za bolesnike. Napretkom medicine i boljim razumijevanjem anatomije i fiziologije ljudskog tijela razvio se i ECMO. Ekstrakorporalna membranska oksigenacija potpora je koja privremeno zamjenjuje funkciju pluća. Privremeno ih rasterećuje i omogućuje njihov oporavak. ECMO cirkulacijski krug sadrži ECMO konzolu, kanile, membranski oksigenator, centrifugalnu pumpu, elektronski mješač plinova, grijaču jedinicu. Svi ti dijelovi moraju savršeno funkcionirati i individualno biti prilagođeni bolesniku za što brine cijeli tim zdravstvenih radnika. ECMO uređaj na bolesnika se priključuje preko kanila uvedenih Seldingerovom tehnikom u velike krvne žile. Kanulacija može biti periferna ili centralna što uvelike ovisi i o hitnosti stavljanja bolesnika na potporu, može biti veno venska ili veno arterijska. Navedena potpora invazivna je procedura koja za sobom nosi velik rizik za krvarenje, infekciju, nastanak moždanog udara i mnoge druge komplikacije zbog čega je bitno da postoji jasna indikacija za njegovu uporabu. Medicinska sestra neizostavni je dio tima koja sudjeluje u svim fazama liječenja bolesnika. Potrebno je znanje i iskustvo za rad s bolesnikom na ECMO-u. Ona sudjeluje pri pripremi bolesnika, materijala, prostora, asistira liječniku prilikom postavljanja potpore te na kraju skrbi za bolesnika u jedinici intenzivne skrbi. Rad s takvim bolesnikom u intenzivnoj vrlo je naporan. Osoblje koje radi s njim mora biti educirano i znati koristiti visoko sofisticiranu opremu, znati na vrijeme prepoznati patološka stanja, biti upoznato sa svim lijekovima i načinom njihove primjene kao i nuspojavama istih. Sve osnovne fiziološke potrebe bolesnik obavlja u krevetu. Prioritet mora biti sprečavanje nastanka infekcija provođenjem mjera asepse i antisepse, sprečavanje komplikacija dugotrajnog mirovanja, prepoznavanje patoloških promjena. Sve nabrojeno radi visoko educirana medicinska sestra odnosno prvostupnica sestrinstva. Ona, odnosno cijeli tim koji brine za bolesnika u jedinici intenzivne skrbi ima jasno postavljene ciljeve kojima teži. Da bi sve to postigli ponekad je potrebno uložiti dodatni trud i znanje što može dovesti i do pojave burnout sindroma. Da bi to spriječili potrebno je da medicinska sestra kao i ostatak zdravstvenog tima jasno odvoji granice između privatnog i poslovnog života.