Primjena fizičke sile u tretmanu psihijatrijskih bolesnika predstavlja iznimno kontroverznu temu, i sa stručnog, i sa etičkog i sa zakonskog aspekta. Stručnjaci su suzdrţanog gledišta i stava kada je u pitanju primjena mjere prisile te zakoni variraju od drţave do drţave. U ovom završnom radu, opisane su zakonske regulative te najznačajniji članci u sklopu Europske konvencije o ljudskim pravima, Havajske i Madridske deklaracije te Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Definirana i opisana je primjena mjere prisile te njezina glavna podjela na fizičku, farmakološku, fizičko psihološku, ekološko psihološku i sekluziju. Navedeni su čimbenici mjere prisile, detaljnije opisani pojmovi agitiranost i agresija te njihovi najčešće manifestiranje u drugim duševnim bolestima. Objašnjene strategije prevencije agresivnog ponašanja i primjena mjera prisile u području psihijatrije i vaţnost dokumentiranja sestrinske dokumentacije tijekom mjere prisile. Detaljnije je opisano otvaranje protokola za primjenu fizičke mjere prisile i izvješće o incidentu. Zaključak ovog seminarskog rada je da sam čin primjene fizičke mjere nije nimalo ugodan kako za bolesnika tako i za medicinskog djelatnika. Nastale traume povezane djelovanje primjene mjere prisile svjesno i nesvjesno ostavljaju tragove na osobi. Neizbjeţno je ulaganje u edukaciju mladih zaposlenika, posebno u strategije prevencije agitiranih i agresivnih bolesnika, kao i učenje od iskusnih zdravstvenih djelatnika. Naglasak uvijek treba biti na primarnoj prevenciji, uvijek pristupati individualizirano te ulagati u deeskalacijske tehnike. Od bitne vaţnosti je i poznavanje i vladanje komunikacijskih vještina.