Kroz epidemiološke podatke uviđamo da su maligne bolesti postale javnozdravstveni problem današnjice. Uvijek važnost dajemo prevenciji i ranoj dijagnostici kako do bolesti ne bi došlo ili da bolesnici oboljeli od maligne bolesti imaju veće izglede za izlječenje. Već prije postavljanja dijagnoze maligne bolesti, bolesnici se najčešće žale na gubitak apetita ili neželjeni gubitak tjelesne mase. Procjenom nutritivnog statusa dobivamo važnu informaciju o općem zdravstvenom stanju onkološkog bolesnika. Osim o vrsti i lokalizaciji maligne bolesti, nutritivni status bolesnika utječe na odabir dijagnostičkih postupaka te vrstu liječenja. Nutritivni status služi i za procjenu izgleda za preživljavanje od maligne bolesti. Već od postavljanja dijagnoze maligne bolesti važno je educirati onkološkog bolesnika kako s pravilnom i zdravom prehranom može ostati u boljoj fizičkoj kondiciji kroz proces liječenja i poboljšati si izglede za izlječenje. Planiranje prehrane provodi se individualno i prema bolesnikovim potrebama. Kada onkološki bolesnik više ne može unositi dovoljno nutrijenata potrebna je medicinska intervencija kao potporna enteralna ili parenteralna prehrana. Potporna enteralna prehrana provodi se putem nazogastrične ili perkutane sonde. Ako je bolesnik u mogućnosti sam provoditi potpornu enteralnu prehranu važno ga je educirati o njezi stome i provođenju prehrane na istu. Parentteralna prehrana uvodi se u bolničkim uvjetima kada onkološki bolesnik više nije u mogućnosti unositi dovoljno nutrijenata enteralnim putem ili mu je nutritivni status ozbiljno narušen. Posljedično lokalizaciji maligne bolesti ili procesa liječenja javljaju se specifične nuspojave. Potrebno je educirati onkološkog bolesnika i njegovu obitelj da prate nutritivni status bolesnika, drže se planirane prehrane te spriječe ili ublaže nuspojave liječenja kako ne bi došlo do narušavanja općeg zdravstvenog stanja bolesnika.