Sažetak | Anoreksija nervoza i bulimija nervoza su poremećaji u prehrani koji mogu ozbiljno narušiti cjelokupno zdravlje oboljelog. Iako se svrstavaju u psihičke poremećaje, njihove se posljedice odražavaju na cijeli organizam, čemu u prilog govori i činjenica da poremećaji u prehrani imaju najveću stopu smrtnosti među svim psihičkim poremećajima. Anoreksija nervoza je okarakterizirana izrazitom redukcijom hrane, izgladnjivanjem i očiglednim padom na tjelesnoj težini, nerijetko i ekstremnom mršavosti. Oboljele osobe odbijaju dobivati na tjelesnoj težini, boje se određene vrste hrane i često imaju neobične rituale hranjenja. Najčešće je prisutna tzv. tjelesna dismorfija, odnosno pojava da se osoba ne vidi realno, kako izgleda, već misli da je, unatoč svojoj mršavosti, izrazito debela. Konkretan uzrok pojave anoreksije nervoze je nepoznat, no vjeruje se da su uzroci multifaktorijalni, odnosno da je mnogo komponenti koje utječu na pojavu ove bolesti. Najčešće se u literaturi spominje narušeni odnos s majkom, a ne isključuje se ni nasljedna komponenta. S druge strane, bulimiju nervozu možemo prepoznati kod osoba koje pretjerano uzimaju enormne količine hrane u kratkom razdoblju te nakon toga koriste neku od metoda „čišćenja“, najčešće purgativno rješavanje hrane ili pretjerano vježbanje. Nije rijetkost za oboljele da su normalne, ili čak prekomjerne tjelesne težine. U ličnosti oboljelih osoba od bulimije i anoreksije nervoze se nalazi perfekcionizam, potreba za kontrolom i nerijetko depresija. Anoreksija i bulimija nervoza često mogu biti povezane, odnosno osoba nerijetko prelazi iz jednog poremećaja u drugi. Bitno je čim prije početi s liječenjem oboljelog, u čemu bitnu ulogu ima medicinska sestra. Njezin je zadatak prevencija, rano prepoznavanje, pomoć u liječenju i, možda najbitnija stavka, stvaranje odnosa s oboljelom osobom. Kako bi medicinska sestra bila uspješna, mora naučiti komunicirati sa psihijatrijskim bolesnicima, stjecati njihovo povjerenje i gledati osobu holistički. Svakako su joj od pomoći sestrinske dijagnoze i izrada individualnog sestrinskog plana za svaku oboljelu osobu. Izrazito je bitno da se svako sestrinsko načelo poštuje u njezi prema pacijentu. |