Lijek je svaka tvar koja unesena u organizam može spriječiti ili izliječiti bolest, te unaprijediti zdravlje. Intravenski način primjene lijeka je primjena lijeka u venu, kako bi se omogućila nadoknada tekućine i elektrolita te intravenska prehrana. Prije same primjene lijeka intravenski potrebno je osigurati odgovarajući krvožilni pristup. Da li će to biti periferni ili centralni venski put ovisi o nizu faktoru kao što su stanje krvnih žila, stanje bolesnika, osnovna bolest, vrijeme i količina primjene terapije. Prednosti intravenske primjene lijekova su što se lijek primjenjuje direktno u krvotok i tim načinom brže prolazi kroz organizam te samim time omogućuje primjenu velikih količina infuzijskih otopina i nadoknadu transfuzijskih pripravaka. Nuspojave su svaka štetna i neželjena reakcija na lijek, a razlikujemo predvidive ili očekivane i nepredvidive ili neočekivane nuspojave. Unatoč svim mjerama opreza i propisanih postupaka intravenska primjena lijeka može dovesti do određenih komplikacija kao što su alergijska reakcija, anafilaksija, infekcija, zračna embolija, tromboza, površinski flebitis, hematom, ekstravazacija, infiltracija, rane i kasne transfuzijske komplikacije. Ovdje najvažniju ulogu ima medicinska sestra koja je odgovorna za pravilnu pripremu i podjelu lijekova koja se provodi aseptičnim načinom rada, održavanjem perifernog i centralnog venskog puta i sprečavanjem infekcija. Izazovi s kojima se sestra susreće u svakodnevnom radu su izuzetno zahtjevni, stoga je nužno da svaka medicinska sestra posjeduje znanja, vještine i sposobnosti kako bi pravovremeno prepoznala određenu nuspojavu i komplikaciju.