Kronična opstruktivna plućna bolest je neizlječiva bolest u kojoj dolazi do upale odnosno mijenjanja u strukturi respiratornih puteva i plućnom parenhimu, a posljedica toga je sužavanje dišnih putova i za posljedicu ima otežan prolazak zraka. KOPB čine astma, kronični bronhitis i plućni emfizem. Astmu obilježava kronična upala traheobronhalnog stabla i neadekvatno jak imunološki odgovor, a pojačanom reakcijom raznovrsnih alergena dolazi do suženja dišnih puteva. Kronični bronhitis karakterističan je po dugotrajnom kašlju i iskašljavanju mukopurulentnog sadržaja, a gotovo uvijek uzrokovan je bakterijskim infekcijama, mikoplazmom ili virusima. Plućni emfizem nastupa onda kada pluća gube svoju funkciju zbog trajnog oštećenja alveola gdje se realizira razmjena kisika s ugljičnim dioksidom. KOPB ima genetsku predispoziciju ali uveliko na njegovu pojavu utječe pušenje, onečišćen zrak ili izloženost i udisanje kemijskih sredstava kroz dugi niz godina. Karakteristični simptomi nastanka bolesti su kašalj, iskašljavanje i zaduha. Zaduha se na početku bolesti javlja u stanjima fizičkog napora, a kasnije kada se bolest razvija i u stanjima mirovanja. Cilj liječenja KOPB-a je sprečavanje napredovanja bolesti ili ako nije moguće spriječiti bolest barem što je više moguće usporiti njenu progresiju. Važno je poboljšati kvalitetu života, prevenirati i liječiti egzacerbacije bolesti te adekvatno liječiti istu. Medicinska sestra postavlja sestrinske dijagnoze koje su usmjerene na bolesnika kako bi postavila cilj, a pravilnim izvođenjem intervencija dolazi i do uspješne evaluacije. Edukacija bolesnika jedan je od ključnih etapa u KOPB-u te je važno imati educiranu medicinsku sestru koja će kvalitetno surađivati s bolesnikom te ga naučiti kako adekvatno uzimati lijekove, poticati ga na prestanak pušenja, sugerirati na koji način treba živjeti da bi mu život bio što kvalitetnijim i kako si povećati sposobnost za obavljanje dnevnih aktivnosti. Medicinska sestra educirat će bolesnika i o pravilnom korištenju oksigenoterapije u svom domu kako bi broj hospitalizacija bio što manji, a samim time i što manje komplikacije bolesti.