Teške traumatske ozljede glave, čiji broj je u porastu, jedan su od vodećih uzroka smrti muškaraca do 30 godina života. U teške traumatske ozljede glave spadaju frakture lubanje, kontuzije mozga, epiduralna, subduralna i subarahnoidalna krvarenja i hematomi. Česti uzroci traumatskih ozljeda glave su prometne nesreće i padovi. Uslijed primarnih ozljeda i sekundarnih komplikacija, unatoč napredovalim načinima liječenja, česti ishod je moždana smrt. Bolesnici s traumatskim ozljedama mozga u kojih je nastupila moždana smrt, a ostali organi su zdravi, mogu postati potencijalni darivatelji organa. Postupku transplantacije organa prethodi cijeli niz postupaka koji su zahtjevni i kompleksni, a odrađuju se timskim pristupom po točno određenom redu koji ne trpi improvizacije niti preskakanje određenih koraka procesa. Transplantacijski koordinator koji je obično anesteziolog u Jedinici intenzivnog liječenja, provodi detekciju, selekciju i evaluaciju potencijalnih darivatelja, koja obuhvaća i dokazivanje moždane smrti prema točno određenom protokolu. Utvrđivanjem moždane smrti i pristankom članova obitelji na darivanje organa započinje se provoditi održavanje organa, odnosno zdravstvena njega darivatelja, kako bi se što bolje sačuvala njihova funkcija do transplantacije u drugu osobu. Za uspješnu transplantaciju funkcionalnih organa kadaveričnog darivatelja, potrebno je u ranom periodu, primijeniti standardizirane postupke upravljanja njegom kako bi se poboljšali ishodi transplantacije u potencijalnog primatelja. Ranom primjenom određenih strategija, u nekim slučajevima, može se postići oporavak organa koji su ranije ocjenjeni kao neprikladni te povećati broj uspješno transplantiranih organa. Darivatelj organa potpuno je ovisan o kvalitetnoj zdravstvenoj njezi u Jedinici intenzivne njege. Intervencije medicinskih sestri usmjerene su ventilaciji i održavanju prohodnih dišnih puteva, termoregulaciji, nadoknadi tekućine i hrane, eliminaciji i održavanju osobne higijene, sprečavanju nastanka infekcije te održavanju integriteta rožnice. Proces održavanja darivatelja je vrlo složen te od medicinskih sestara zahtijeva specifična znanja i kompetencije. Stanje darivatelja se pomno procjenjuje, planiraju se i provode intervencije, a nakon evaluacije prema potrebi uvode i dodatne intervencije. Cilj je pružiti najveću moguću kvalitetu sestrinske skrbi te prevenirati razvoj mogućih komplikacija. Postupak održavanja potencijalnog darivatelja sastoji se od monitoringa, te održavanja svih vitalnih sustava i funkcija. U središtu sestrinske skrbi osim potencijalnog darivatelja nalaze se i članovi njegove obitelji, odnosno njemu bliske osobe. Provođenje sestrinske skrbi potencijalnog darivatelja je kompleksan proces koji od medicinskih sestara zahtijeva specifična znanja i vještine, moralne standarde, psihičku i emocionalnu zrelost i stabilnost, komunikacijske vještine i visoki stupanj profesionalnosti. Sestrinska skrb mora se provoditi dostojanstveno i uz poštovanje potencijalnog darivatelja. Medicinske sestre koje provode sestrinsku skrb potencijalnih darivatelja moraju se sustavno educirati, stjecati nova znanja i vještine te obnavljati i dopunjavati već postojeća. S obzirom da se radi o fizički, psihički i emocionalno teškom radu, medicinskim sestrama potrebno je osigurati potporu psihologa i supervizije.