Kardiomiopatija je bolest miokarda, koja se ne može objasniti nenormalnim uvjetima punjenja ili promjenama na koronarnim arterijama. Podijeljene su u više oblika i funkcija, a mogu biti posljedica genetskih i negenetskih mehanizama. Prema klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije, glavna podjela je na hipertrofijsku, dilatacijsku i restrikcijsku kardiomiopatiju. Najčešća primarna kardiomiopatija je hipertrofična kardiomiopatija. Može uzrokovati razna stanja poput poteškoća s disanjem, presinkope, atipičnih bolova u prsima, zatajenja srca i iznenadne srčane smrti. Dilatacijska kardiomiopatija može biti genetska ili stečena. Obično uzrokuje tipične simptome zatajenja srca sa smanjenom frakcijom izbacivanja. Najmanje učestala je restriktivna kardiomiopatija koja je uglavnom povezana sa nekom sistemskom bolesti. Kardiomiopatije mogu imati široki raspon promjena na srcu, od mikroskopskih promjena pa sve do zatajenja srca, nakupljanja tekućine i srčanih aritmija. Dijagnostičke metode, poput elektrokardiografije i ehokardiografije, još uvijek su osnova za dijagnosticiranje kardiomiopatije. Magnetska rezonanca srca pomaže u dijagnosticiranju i pruža dodatne informacije u bolesnika kojima je dijagnosticirana kardiomiopatija. Uloga medicinske sestre i tehničara je presudna u skrbi pacijenata, ne samo tijekom hospitalizacije, već i nakon otpusta. Medicinska sestra je pacijentov zagovornik, procjenjuje njegove potrebe i pomaže mu da ih zadovolji. Zagovornik je provođenja planova nakon otpuštanja pacijenta iz bolnice. Pomaže pacijentima u poboljšanju vještina samozbrinjavanja i pomaže njegovateljima u pružanju pravilne podrške pacijentima.