Tijekom povijesti psihički bolesnici su bili suočeni s nepravdom te izloženi nepovoljnom položaju u društvu. Psihičke bolesti liječene su magijskim obredima, trepanacijom, egzorcizmom bacalo ih se u tamnice te su im se stavljali okovi. Unatoč naprednoj tehnologiji prate nas zastarjela poimanja psihičke bolesti. Danas se psihički bolesnici suočavaju sa stigmom. Stigmom se negativno obilježavaju osobe zbog nekih njenih karakteristika. Negativne posljedice stigme su predrasude, stereotipi i diskriminacija. One u većini slučajeva mogu dovesti do samostigmatizacije , odbijanju liječenja te prikrivanju bolesti. Negativnu percepciju često potenciraju objave u medijima upotrebljavajući stereotipne predodžbe oboljelih osoba. Sa takvim stavom otežava se oporavak i onemogućuje im se vračanje u normalne životne aktivnosti. Stigmatizacija dovodi do niskog samopoštovanja te zanemarivanja vlastitog zdravlja. Predrasude o psihičkoj bolesti rašrene su u društvu, ugrožavaju oboljele te članove njegove obitelji. Medicinska sestra/ tehničar u radu sa psihičkim bolesnicima moraju poštovati etički kodeks i ljudska prava te bi trebali biti empatični, profesionalni, strpljivi i tolerantni. Kvalitetna komunikacija između zdravstvenih djelatnika i psihijatrijskih bolesnika je vrlo važna. Omogućava bolju skrb, suradljivost te se postiže bolji odnos i povjerenje. Psihička bolest se može dogoditi bilo kome bez obzira na status, spol i obrazovanje. Potrebna je intenzivnija suradnja psihijatara, medicinskih sestara/tehničara i medija u provođenju i predstavljanju preventivnih programa za smanjenje društvene stigme i edukacije okoline. U javnosti je potrebno što češće iznositi da psihički bolesnici mogu imati različite talente, da mogu biti nadprosječno inteligentni te da mogu voditi kvalitetan život uz stručnu pomoć i podršku obitelji i društva. Edukacijom se može razuvjeriti društvo o zabludama vezanim za psihičke bolesti. Antistigma programima je cilj da se ukaže na to da su psihičke bolesti istovjetne drugima bolestima.