U partijskom programu Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke donesenom 24. veljače 1920. godine, nastaje nacizam. Nacizam je kao državna ideologija u Njemačkoj trajao od dolaska partije na vlast 1933. godine i od osnivanja Trećeg Reicha, naziv za totalitarnu državu na čijem je čelu bio vođa, diktator Adolf Hitler. To je trajalo sve do vojnog poraza njemačke vojske koji se dogodio 1945. godine te je od tada nacizam postao zakonom zabranjen. Svakako najznačajnije ime koje se spominje kada se priča o temi nacističkog holokausta jest ime Adolfa Hitlera. Hitler je vjerovao i isticao kako su Nijemci pripadnici arijske rase predodređene da vlada svijetom te je pripadnike drugih naroda smatrao manje vrijednima. Poticao je i svojim govorima te medijskom propagandom, širio rasizam kao i antisemitizam – mržnju prema Židovima. U svrhu ostvarenja svojih neizrecivo pogrešnih i stravičnih zamisli o očuvanju arijske rase, tijekom Drugog svjetskog rata, započeo je provoditi plan „konačnog rješenja“ koji je uključivao rasno čišćenje i sistematsko ubijanje nearijevaca. U brojnim osnovanim logorima diljem Europe okupirane od strane nacista, izvršena su masovna ubojstva velikog broja nedužnih Židova, Roma, osoba homoseksualne orijentacije, invalida i ostalih ljudi označenih kao bezvrijednima. Kako nisu bili pošteđeni muškarci tako isto ni žene i djeca. Prvi logor uspostavljen je 1933. godine te je kroz desetak godina broj žrtava dosegao desetak milijuna, a po podatcima nekih povjesničara čak i 26 milijuna. Ljudi su na brojne načine bili fizički i psihički zlostavljani za vrijeme svog boravka u njima i čekajući vlastitu smrt. Osim najpoznatijeg holokausta nad Židovima, važno je spomenuti i pojam Porajmos vezan uz pokušaj sustavnog uništenja Romske populacije kojem se danas često zaboravi pridati važnost, a njegovo zbivanje je isto tako vrlo bitan dio zločinačke ljudske povijesti. Također, treba spomenuti i masovna stradanja ljudi na području Hrvatske u logorima u Vukovaru, Bosne i Hercegovine na području Srebrenice te sukob plemena u Ruandi. Važno je naglasiti i spomenuti kako se danas kroz obrazovanje obilježava i uči o svim počinjenim zločinima protiv čovječnosti takve vrste te koje se mjere poduzimaju i koje organizacije sudjeluju u nastojanju da ne dođe do njihova ponavljanja.