| Sažetak | Osteoartritis je najčešća zglobna bolest, te je glavni uzrok kronične mišićno-koštane boli i fizičke onesposobljenosti u starijoj populaciji. Iako nema opće prihvaćene definicije, osteoartritis možemo smatrati skupinom bolesti koje su rezultat mehaničkih i bioloških zbivanja, koji destabiliziraju sintezu i razgradnju hondrocita i međustanične tvari, te subhondralne kosti. Osteoartritis može biti potaknut nizom čimbenika, uključujući nasljedne, razvojne, metaboličke i traumatske, a zahvaća sve strukture zgloba. Liječenje osteoartritisa je kompleksno. Dijeli se na nefarmakološko neinvazivno, farmakološko i kirurško liječenje. Optimalno liječenje osteoartritisa obično zahtijeva kombinaciju nefarmakoloških i farmakoloških modaliteta, dok je kirurško liječenje indicirano u relativno malog broja bolesnika.
Fizioterapijske intervencije se temelje na vježbama snage, fleksibilnosti te aerobne izdržljivosti. Od elektroterapijskih postupaka primjenjuju se interferentne struje kojima se postiže dubinski učinak i smanjenje boli, elektrostilmulacija atrofirane muskulature te transkutana električna živčana stimulacija. Hidroterapijom se smanjuje mišični spazam i bol, a time poboljšava opseg pokreta, što osobu potiče na vježbanje i suradnju. Od manualnih tehnika se primjenjuje mobilizacija zglobova i limfna drenaža. Vježbe su inicijalno usmjerene na zahvaćeni zglob, uspostavu opsega pokreta i snaženje okolnih mišića, dok je dugoročni cilj vježbi ukupno poboljšanje tjelesnih performansi i participacija na svim razinama aktivnog života. Redovito vježbanje i tjelesna aktivnost temelj su liječenja osteoartritisa i održavanja kvalitete života.
Važna je edukacija pacijenta o načinu izvođenja terapijskih vježbi, te provođenja dnevnih aktivnosti. |
