Sažetak | Traheotomija je kirurški postupak kojim se radi otvor na prednjoj stjenci vratnog djela dušnika. Postoje dvije vrste traheotomije: kirurška traheotomija (KT) i perkutana dilatacijska traheotomija (PDT). PDT je elektivan zahvat, jedan od najčešće izvođenih postupaka u jedinici intenzivnog liječenja, način izvođenja određuje intenzivist, najčešće anesteziolog, a izbor pribora ovisi o izabranoj metodi izvođenja zahvata. Perkutana dilatacijska traheotomija se najčešće izvodi kod bolesnika koji su intubirani, a kod kojih postoji potreba za dugotrajnom mehaničkom ventilacijom, kod bolesnika kojima je učestalo potrebna toaleta dišnih putova, te kao priprema bolesnika za operacijski zahvat u predjelu glave i vrata. Perkutana dilatacijska traheotomija nudi brojne prednosti poput povećane udobnosti bolesnika (manje potrebe za analgosedacijom, mogućnost govora i gutanja uz oralno hranjenje), olakšana njega, brže odvajanje od respiratora, kraća duljina mehaničke ventilacije, te duljina boravka u JIL-u. Posljednjih godina perkutana dilatacijska traheotomija se intenzivno koristi u jedinicama intenzivnog liječenja, gotovo zamjenjujući kiruršku traheotomiju. Glavna prednosti PDT u odnosu na KT je lako izvođenje zahvata na bolesnikovoj postelji, izbjegavajući nepotreban, a ponekad i rizičan prijevoz pacijenta u operacijsku dvoranu. Za kvalitetnu i individualno prilagođenu zdravstvenu njegu bolesnika s traheotomijom potrebno je jasno razumijevanje bolesnikovih potreba. Utjecaj traheotomije na dišni sustav uključuje temeljito znanje o disanju, metodama ovlaživanja i tehnikama aspiriranja. Uz to traheotomija može utjecati na gutanje, komunikaciju i tjelesnu sliku bolesnika. Uvažavanje ovih čimbenika vodit će medicinsku sestru i šire multidisciplinarni tim u zdravstvenoj skrbi i njezi bolesnika sa perkutanom dilatacijskom traheotomijom. Zdravstvena njega i sestrinska skrb za bolesnika sa perkutanom dilatacijskom traheotomijom započinje izradom plana za svakog bolesnika individualno. Individualnim pristupom medicinska sestra mora napraviti cjelovitu procjenu stanja bolesnika te takva procjena mora sadržavati informacije koje su za medicinsku sestru od velike važnosti u daljnjoj izradi plana zdravstvene njege. Važno je da medicinske sestre budu osposobljene odgovarajućim vještinama, kompetencijama, znanjem i podrškom kako bi se udovoljilo jedinstvenim potrebama svakog bolesnika, s ciljem pružanja sigurne, učinkovite i na etičkim načelima zasnovane zdravstvene njege. |