Hemodijaliza je postupak kojim se odstranjuju štetne tvari nakupljene u organizmu zbog privremenog ili trajnog oštećenja bubrežne funkcije. Kad bolesniku otkažu bubrezi na raspolaganju su mu tri osnovna načina liječenja: transplantacija, peritonejska dijaliza i hemodijaliza. Kod nekih bolesnika transplantacija bubrega nije moguća zbog kontraindikacija koje mogu biti apsolutne i relativne. Apsolutne kontraindikacije za transplantaciju bubrega su aktivna infekcija, maligna bolest i trudnoća. Relativne kontraindikacije su dob iznad 65 godina, slabiji funkcijski i nutritivni status (izrazita pretilost), HIV infekcija, multiorgansko zatajenje, bolesti ovisnosti i velika vjerojatnost neprihvaćanja transplantata. Peritonejska dijaliza također nije moguća kod svih bolesnika zbog peritonitisa, upale prednje trbušne stjenke, a učinkovitost peritonejske dijalize je niska ako je volumen trbuha smanjen zbog tumora ili velikih policističnih bubrega. Prema tome nekim bolesnicima jedini izbor liječenja ostaje kronična hemodijaliza, a neki se sami radije odluče za kronični program liječenja dijalizom. Kronični program hemodijalize se provodi tri puta tjedno u trajanju od četiri sata, a kod komplikacija postupak hemodijalize može trajati i do šest sati. Kako bi se smanjio broj komplikacija bolesniku je potrebno osigurati adekvatan krvožilni pristup. Mogući krvožilni pristupi su: arteriovenska fistula (AVF), arteriovenski graft (AVG) i trajni ili privremeni centralni venski katater (CVK). Arteriovenska fistula predstavlja prvi izbor u kreiranju krvožilnog pristupa za hemodijalizu zbog najdužeg trajanja krvožilnog pristupa, male učestalosti komplikacija tijekom tretmana dijalize, nižeg morbiditeta i mortaliteta bolesnika liječenih dijalizom, manji broj hospitalizacija, a samim time osigurava se bolja kvaliteta života bolesnika. Arteriovenski graft predstavlja krvožilni pristup izbora u bolesnika kod kojih nije moguće kreirati arteriovensku fistulu. AVG u Hrvatskoj je u slaboj primjeni zbog nedostatka specijalista za kreiranje takvog krvožilnog pristupa. Privremeni centralni venski kateteri koriste se kada je indiciran hitni dijalizni postupak i za vrijeme sazrijevanja arteriovenske fistule. Trajni centralni venski kateteri postavljaju se kod bolesnika kod kojih su iscrpljeni svi ostali krvožilni pristupi. Cilj rada bio je utvrditi prednosti i nedostatke pojedinih krvožilnih pristupa za hemodijalizu, dužinu korištenja krvožilnog pristupa i kvalitetu života ovisno o krvožilnom pristupu. Svaki krvožilni pristup ima svoje prednosti i nedostatke, ali se kroz godine pokazalo da je unatoč napretku u tehnologiji izrade, kvaliteti materijala i tehnikama uvođenja centralnih venskih katetera još uvijek najbolji izbor AVF. Istraživanjem je obuhvaćeno 80 bolesnika koji se liječe kroničnim programom hemodijalize, a u istraživanju je bila korištena anketa. Dobiveni rezultati pokazali su da je i bolesnicima prvi izbor AVF zbog lakšeg obavljanja svakodnevnih aktivnosti, manje komplikacija tijekom postupka hemodijalize, manje hospitalizacija vezanih uz krvožilni pristup, nema straha od ispadanja CVK, a i samog estetskog izgleda. Najbolje preživljavanje i kvalitetu života imaju bolesnici kojima se provodi dijaliza putem arteriovenske fistule, no na preživljavanje i kvalitetu života na kraju utječu i brojna pridružena stanja i bolesti.