U ovome radu opisat ćemo višeslojnu kompjutoriziranu tomografiju koja se koristi za dijagnosticiranje različitih vrsta bolesti. U grani radiologije koristimo se brojnim dijagnostičkim uređajima, a sve zato da bismo pomogli pacijentu u otkrivanju određene patologije. Uz kompjutoriziranu tomografiju koristimo se i rendgenom, magnetskom rezonancijom, ultrazvuk i mamografijom. Svaka od tih grana, pa tako i kompjutorizirana tomografija ima svoju povijest napretka i razvitka te su u kratkom razdoblju od nekoliko godina puno napredovale, lakše su dostupnije i pristupačnije. Kompjutorizirana tomografija se razvijala kroz nekoliko generacija, a svaka od njih detaljno je opisana u ovome radu. Iako se čini složenom metodom, kompjutorizirana tomografija zapravo ima jednostavan princip rada, no kako bi se došlo do takve jednostavnosti, bile su potrebne određene godine. CT uređaj sastavljen je od nekoliko dijelova, a to su rendgenska cijev, detektori zračenja koji prihvaćanju rendgenske zrake koje prolaze kroz pacijentovo tijelo te pretvaraju iste u električne signale, zatim kolimatori i filteri koji apsorbiraju niskoenergetske dijelove spektra rendgenskih zraka, generator i transformator koji dovode električnu energiju i za kraj ležaj pacijenta te upravljački stol i radna stanica s računalom. Kao što smo ranije spomenuli, uređaji za kompjutoriziranu tomografiju su se uzastopno razvijali pa tako nastaje i spiralni i electron beam CT uređaj. Spiralni CT uređaj nam omogućuje da nema više pauza kada se snimaju određeni slojevi čime se uveliko smanjilo vrijeme snimanja, a electron beam CT uređaj nam omogućuje dobivanje ekspozicije sloja koje su dosta kraće od uobičajenih (0,03 – 0,1 sekunda) te puno veći broj slojeva u zadanom vremenu koje je kraće od uobičajenog. Kod višeslojne kompjutorizirane tomografije kao i kod ostalih radioloških metoda, koristimo se kontrastnim sredstvima. Kontrastna sredstva su kemijske tvari koje nam omogućuju lakše raspoznavanje određene patologije u tijelu. Pacijent ih može dobiti intravenski, oralno ili rektalno. Svaka upotreba kontrastnog sredstva uz sebe nosi određeni rizik tako da je vrlo bitno dobro poznavati s kojim kontrastnim sredstvom se radi te koje nuspojave može prouzrokovati. Također je bitno znati kako pomoći pacijentu ukoliko dođe do alergijske reakcije. Prije svakog davanja kontrastnog sredstva, bitno je da nam pacijent donese uredan nalaz kreatinina i uree, jer u slučaju neurednog nalaza, može doći do raznih komplikacija, kod CT-a do nefropatije uzrokovane kontrastom, a kod magnetske rezonancije do nefrogene sistemske fibroze. Kako bismo dobili sve informacije koje nas zanimaju iz određene pretrage, potrebno je imati protokole po kojima radimo određenu pretragu koji nam točno određuju od kojeg do kojeg dijela tijela snimamo, koliko je vidno polje te koliko sekundi mora proći do početka skeniranja nakon što smo pacijentu dali određenu količinu kontrastnog sredstva.