Mišićna distrofija je progresivna, nasljedna bolest koja dovodi do atrofije mišića pogođenih bolešću. Mišićna distrofija je genetsko oboljenje upravo zbog toga oblici mišićne distrofije mogu se prenositi s generacije na generaciju ili nastati mutacijom određenog gena. Najčešće od ove bolesti obolijevaju muškarci, no nositelji mutacije su u pravilu žene. Najčešći oblici MD su Beckerova mišićna distrofija, miotona mišićna distrofija, Duchenneova mišićna distrofija, pojasni oblik mišićne distrofije, facioskapulohumeralna mišićna distrofija, kongenitalne mišićne distrofije, okulofaringealna mišićna distrofija, distalna distrofija i Emery – Dreifuss mišićna distrofija. Liječenje je u većini slučajeva konzervativno, te se sprječavaju komplikacije i ublažavaju postojeći simptomi. Uloga fizioterapije kod mišićne distrofije je usporavanje progresije tjelesnih oštećenja i funkcionalne nesposobnosti. Komunikacija fizioterapeuta i pacijenta je važan dio zdravstvene zaštite. Važno je postići dobru suradljivost i povjerenje, pogotovo kada se komunicira sa slabijima, osjetljivim skupinama i ljudima smanjenog samopouzdanja. Za profesionalno i kvalitetno djelovanje u okviru biomedicinske etike u praksi uz profesionalne vještine, potrebne su i kvalitetne osobine zdravstvenog djelatnika. Kod donošenja etičkih odluka zdravstveni djelatnik posjeduje potrebne vještine koje će utjecati na dostojanstvo, autonomiju i zaštitu pacijenta.