Gledajući kraljeţnicu sprijeda ili straga (u frontalnoj ravnini) ona je ravna, bez postraniĉnog zavoja. Kada postraniĉni zavoj postoji, tada govorimo o skoliozi. Naziv skolioza dolazi od grĉke rijeĉi „skolios“ što znaĉi iskrivljen, kriv, krivuljast. Skolioza se najĉešće javlja u adolescentnoj dobi s nepoznatim uzrokom. Osnovna podjela je na strukturalne i nestrukturalne skolioze. Strukturalne skolioze su postraniĉna iskrivljenja kraljeţnice s rotacijom kraljeţnice i torzijom kraljeţaka, dok kod nestrukturalnih nema prisutne rotacije i torzije. Kako bi se dijagnosticirala skolioza potrebno je uputiti pacijenta kod ortopeda, fizijatra, Schroth terapeuta ili fizioterapeuta. Oni će napraviti inspekciju, palpaciju, mjerenja i testiranja kako bi dobili toĉnu dijagnozu. Skolioze se rješavaju konzervativnim lijeĉenjem: vjeţbama (koje se sa djecom moraju provoditi do kraja njihovog rasta), nošenjem korektivnih ortoza, raznim metodama i tehnikama, Schroth terapijama i odlascima u sedmodnevne Schroth kampove, Vojta terapijom. Prognoza skolioze ovisi o vremenu otkrivanja, preostalom vremenu rasta i razvoja, dobi pacijenta, anamnezi roditelja, spolu, dijelu kraljeţnice koji je zahvaćen. Svaka skolioza je specifiĉna i traţi individualni pristup i lijeĉenje.