Oduvijek je u čovjeku rasla želja da prodre u unutrašnjost ljudskog tijela bez kirurških zahvata kako bi vidio unutarnje organe u prirodnoj veličini, boji i funkciji. Tek je tehnološki razvoj 20. stoljeća doveo do otkrića metoda, osobito u gastroenterologiji, koje su to omogućile, a koje su istodobno sigurne i neopasne za bolesnika (1). Neizostavna metoda u dijagnostičkim i terapijskim postupcima gastroenteroloških oboljenja već dugi niz godina je endoskopija. Kako bi zadovoljila sve potrebe suvremenih dijagnostičkih i terapijskih postupaka, gastroenterološka endoskopija mora težiti poboljšanju tehnike i što široj primjeni. Nove dijagnostičke i terapijske metode u gastroenterološkoj endoskopiji možemo podjeliti u dva odvojena segmenta: probavnu cijev i hepato pankreato bilijarni sustav. Probavnu cijev tvore: jednjak, želudac, tanko i debelo crijevo. Hepato pankreato bilijarni sustav tvore: jetra, žuč, žučni vodovi i gušterača. Nove endoskopske metode u probavnoj cijevi opisane u radu su podjeljene na dijagnostičke: virtualna kromoendoskopija i umjetna inteligencija, te na terapijske: endoskopska mukozna resekcija (EMR), endoskopska submukozna disekcija (ESD) i peroralna endoskopska miotomija (POEM). Nove endoskopske metode u hepato pankreato bilijarnom sustavu opisane u radu su podjeljene na dijagnostičke: citološku punkciju EUS- FNA i tankoiglenu biopsiju EUS- FNB, te na terapijske: endoskopsku drenažu ugradnjom metalnog stenta- LAMS i ERCP.