Intenzivna jedinica neonatalne skrbi odjel je specijaliziran za novorođenčad s kliničkom slikom koja varira od lako lječivih i manje kompliciranih stanja poput novorođenačke žutice, pa sve do onih ozbiljnih i kompliciranih stanja poput plućnih bolesti, izuzetno preuranjenog poroda, krvarenja itd. Sama neonatalna jedinica sastoji se od nekoliko razina, najčešće tri, u kojima su po težini zdravstvenog stanja smještena novorođenčad. Veliki dio neonatalnih oboljenja veže se uz preuranjeni porod, pa se samim time produljuje boravak u inkubatoru i bolnici što sa sobom nosi neke negativne posljedice uzrokovane čestim izlaganjima bolnim medicinskim procedurama koja uzrokuju stres i negativno djeluju na neurorazvoj i senzornu organizaciju i integraciju. Specifični uvjeti neonatalne jedinice često uključuju i senzorno nepovoljne uvjete poput jakih svjetala, mehaničkih zvukova medicinske aparature i slično. Uloga radnog terapeuta se stoga odnosi na zaštićivanje djeteta od štetnog utjecaja takve okoline, prilagođavanja senzornih podražaja njegovim mogućnostima i pripremanje dobrih temelja za pravilnu senzornu organizaciju koja uvjetuje kvalitetu života nakon završetka hospitalizacije. Radni terapeut mora biti educiran o dječjem neurorazvoju, upoznat s najčešćim bolestima i stanjima u neonatalnoj jedinici, o tome kako pristupiti individualizirano svakom djetetu te kako na najbolji mogući način uključiti roditelje u intervenciju kod edukaciju. Senzorno utemeljene intervencije baziraju se na vizualnom, auditivnom, taktilnom i vestibularnom sustavu. Radni terapeut će uključivati ove intervencije idealno kroz tipične aktivnosti u kojima sudjeluje novorođenče poput hranjenja i presvlačenja. Važno je da se uključe roditelji kako bi osnažili osjećaj uloge roditelja koja je umanjena zbog odvojenosti od hospitaliziranog djeteta, manjka fizičkog dodira i interakcije s djetetom. U neonatalnoj jedinici i roditelji i dijete su terapeutovi klijenti.