Sažetak | Povijest medicine biljeţi da su bol i patnja bili izazov u lijeĉenju ljudi. Istraţivanjima i eksperimentima otkrivale su se razliĉite tvari i postupci koji bi mogli osigurati izvoĊenje bolnih zahvata. Otkrićem prvih anestetika i njihovom primjenom, razvila se grana medicine koja se naziva anesteziologija. Pojam anestezija definira se kao postupak izazivanja neosjetljivosti za sigurno i bezbolno izvoĊenje kirurških zahvata te drugih bolnih intervencija. Primjena anestezije utjeĉe i na opuštanje mišića te odsutnost anksioznosti i straha. Anestezija se dijeli na tri razliĉite vrste, a to su opća, regionalna i lokalna. Opća anestezija ima sustavno djelovanje na bolesnika, a prilikom primjene prisutan je gubitak svijesti, boli, obrambenih refleksa i relaksacija skeletnih mišića. Kod primjene regionalne anestezije izaziva se neosjetljivost odnosno privremeni gubitak osjeta boli na odreĊenom dijelu tijela. Lokalna anestezija je najjednostavnija vrsta, a upotrebljava se prilikom anesteziranja odreĊenog mjesta gdje će se izvoditi operativni zahvat. Primjena bilo koje anestezije ne bi bila moguća bez kemijskih tvari koje se primjenjuju kako bi se postigla neosjetljivost dijela tijela ili općeg gubitka osjeta, a nazivaju se anestetici. Anestetici se dijele na inhalacijske, intravenske, opioide, mišićne relaksanse i lokalne anestetike. Za primjenu anestezije potreban je anesteziološki tim koji je sastavljen od lijeĉnika (specijalist anesteziologije) i medicinske sestre/tehniĉara (anesteziološki tehniĉar). Adekvatno obrazovanje, kontinuirane edukacije i dobar timski rad, vaţni su ĉimbenici za sigurnu i optimalnu primjenu anestezije. Intervencije medicinske sestre/tehniĉara u anesteziološkom timu se planiraju s bolesnikom prije, tijekom i nakon primjene anestezije u operacijskoj sali. Intervencije su usmjerene na pripremu i provjeru opreme za anesteziju, pripremu bolesnika za anesteziju te pripremu i primjenu lijekova za anesteziju. Anesteziološka medicinska sestra/tehniĉar posjeduje znanja i vještine prepoznavanja hitnih stanja koje izravno ugroţavaju zdravlje i ţivot bolesnika, znaju postupak spašavanja ţivota te su educirani za korištenje potrebne opreme i primjenu lijekove i anestetika. Za provoĊenje bolje, kvalitetnije i sigurne zdravstvene skrbi za pacijenta, medicinske sestre i tehniĉari koji rade u anesteziološkom timu trebaju kontinuirano usavršavati svoja znanja i vještine. |