Depresija je psihički poremećaj kojega karakteriziraju bitna obilježja promjene raspoloženja, utučenost, pomanjkanje radosti, čuvstvena praznina, bezvoljnost, gubitak interesa i niz tjelesnih tegoba. Depresivni poremećaji se dijagnosticiraju prema američkom priručniku „Dijagnostički i statistički priručnik mentalnih poremećaja“ (DSM-IV) i prema sustavu klasifikacije bolesti „Međunarodni sustav klasifikacije bolesti“ (ICD-10). Depresivni poremećaj utječe na cjelokupni život, funkcioniranje i ponašanje oboljele osobe, a ako se na vrijeme ne liječi, postoji opasnost od teških komplikacija te nerjetko fatalno završava. Za razliku od ostalih poremećaja i patnji, u depresiji pacijent ne osjeća ljubav, simpatije, riječi ohrabrenja i potpore svojih bližnjih, te ponekad oni mogu i pogoršati njegovo stanje. U etiologiju depresije spadaju biološke i psihosocijalne teorije. Depresivne poremećaje možemo podjeliti na primarne, psihoreaktivne i organske depresije. Kod zdravstvene njege depresivnih bolesnika, medicinska sestra/tehničar ima veliku ulogu da na vrijeme kod pacijenta uoči razliku između normalne reakcije koja se zove tugovanje i same depresije. Zdravstvena njega je usmjerena na pomoć bolesniku u svakodnevim aktivnostima s ciljem smanjivanja beznađa, osjećaja bezvrijednosti i bespomoćnosti. Depresivni poremećaji se liječe pomoću farmakoloških, psihoterapijskih, fizikalnih i psihosocijalnih načina. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) alkoholizam je bolest, a alkoholičar bolesnik kod kojeg se zbog prekomjerne i dugotrajne uporabe alkoholnih pića pojavljuje psihička i fizička ovisnost, zdravstveni problemi, obiteljski i društveni poremećaji. Alkohol je najraširenija i najdostupnija psihoaktivna tvar čija je zlouporaba socijalno prihvaćena. Alkoholizam se dijagnosticira medicinskim kriterijima te dijagnostikom poremećaja u socijalnom ponašanju i obiteljskim odnosima. Od teorija vezanih za etiologiju alkoholizma je značajna biološka, psihološka, antropološka i socijalna teorija te politički i ekonomski čimbenici. Postoje tri temeljna oblika alkoholne ovisnosti, a to su: 1. alkoholizam progresivnog tijeka, 2. razvojno samoograničavajući alkoholizam i 3. atipični, socijalno neupadljivi alkoholizam. Temeljni cilj zdravstvene njege je da se pacijenta putem terapijski postupaka educira o opasnostima alkoholne ovisnosti te usmjeri na važnost apstinencije. Sestrinske intervencije su usmjerene na pomoć obitelji i pacijentu u cilju da shvate opasnosti alkoholizma. Medicinska sestra/tehničar treba analizirati rizične čimbenike u obitelji, uočavati promjene u ponašanjute imati uvid u stvarne odnose u obitelji. Liječenje osoba oboljelih od alkoholizma može biti dobrovoljno i prisilno. Pri liječenju se primjenjuje psihoterapija, farmakoterapija te ostali terapijski oblici. Depresija i alkoholizam su vrlo povezani. Osobe koje dožive teške traume, gubitak bliske osobe te osobe koje žive sami i usamljeni su, imaju veliki rizik da obole od depresije i alkoholizma. Neke studije pokazuju da je skoro trećina muškaraca ovisnih o alkoholu imalo depresiju tijekom života. Teško je razlučiti što je primarni poremećaj; depresija ili pretjerano konzumiranje alkohola. Ali je jednako moguće kako depresivna osoba pokuša naći rješenje svojih problema u alkoholu i obrnuto. Liječenje same depresije koja se javlja istovremeno s alkoholizmom nije moguće dok se ne uspostavi apstinencija od alkohola. Liječenje depresije i alkoholizma se postiže psihofarmakoterapijom te stručnim provođenjem različitih oblika terapijskih grupa i podrške u bolničkom ili izvanbolničkom tretmanu.