Intrauterini zastoj rasta ploda (IUZR) jedan je od najčešćih poremećaja u trudnoći koji uzrokuje veliki mortalitet. I dok je u nerazvijenim zemljama svijeta najčešći uzrok pothranjenost majke, u optimalnim uvjetima života nastaje najčešće zbog uteroplacentarnih čimbenika. Uredan rast ploda, dobra oksigenacija i primjerena maturacija preduvjeti su dobrog perinatalnog ishoda što upućuje na potrebu kontinuiranog nadzora svih trudnoća, a posebice onih rizičnih. Razvojem medicinske tehnologije omogućeno je praćenje rasta ploda, a razvile su se i metode poput doplera, biofizikalnog profila i mnogih drugih. Ukoliko se razvoj trudnoće konstantno prati, može se uočiti eventualno slabljenje funkcija posteljice i aktivacija mehanizama ploda. Nerijetko može nastupiti i temeljno patološko anatomsko zbivanje koje se naziva hipoksija te, ukoliko se raširi, može doći do raspadanja mehanizama ploda. Prioritet kod svake trudnoće jest sprječavanje neželjenih posljedica hipoksije na mozak, metabolizam i druge organe fetusa. S tim se ciljem potom donosi odluka o završetku trudnoće prije nastanka eventualnih poremećaja i oštećenja.