U ovom radu biti će prikazana bolest hepatitisa C, putevi prijenosa, dijagnostika, simptomi, liječenje te zdravstvena njega. Posebna pozornost biti će posvećena samoj prevenciji širenja bolesti kao i intervencijama medicinske sestre u sprječavanju širenja bolesti. Uzročnik bolesti jest virus HCV-a koji napada jetru odnosno njene stanice uzrokujući oštećenja te naposljetku nekrozu. Prema duljini trajanja virusnog hepatitisa C možemo ga podijeliti na akutni i kronični oblik. Akutni oblik prolazi najčešće bez simptoma i ne zahtjeva posebnu farmaceutsku terapiju, organizam se u velikom broju slučajeva sam izbori eliminirajući virusne stanice HCV-a. Progresija u kronični oblik bolesti hepatitisa C se odvija ne prepoznavajući simptome akutne infekcije kroz duži niz godina te neliječenjem. Najčešće komplikacije kroničnog hepatitisa C su ciroza jetre te hepatocelularni rak, a važna indikacija je i za transplantaciju jetre. Glavni cilj liječenja je postizanje trajne imunosti odnosno negativna viremija 12 tjedana nakon liječenja. Novi antivirusni lijekovi predstavljaju pomak u liječenju kroničnog hepatitisa C, oni izravno djeluju, skraćuj vrijeme trajanja terapije i bitno utječu na stadij fibroze. Virus napada jetru naš najveći organ u abdomenu i glavnu žlijezdu u tijelu. Jetra ima mnogobrojne životne funkcije koje održavaju organizam u zdravoj ravnoteži. Važan je javnozdravstveni utjecaj na prevenciji bolesti kojom se velik broj ljudi može prethodno zaštiti bez mogućnosti zaraze. Edukacije populacije te rizičnih skupina, svjestan i odgovoran rad u zdravstvenoj zaštiti, odgovornost zaraženih, osiguravanje kvalitetnih krvnih pripravaka i krvi, savjetovanje, testiranje te promicanje svijesti kod osoba koje uživaju droge, jesu bitni čimbenici u javnozdravstvenoj prevenciji. Medicinska sestra kao ravnopravan član zdravstvenog tima provodi s pacijentima 24 sata dnevno te time raspolaže s kompetencijama pravodobne prevencije putem komunikacije s bolesnicima. Zdravstvena njega kao stručna disciplina je usmjerena očuvanju zdravlja pojedinca, obitelji, zajednice, ima veliki značaj u sprječavanju bolesti kao i u brizi za fizički i psihički oboljele. Primarna prevencija hepatitisa C odnosi se na smanjenje rizika prijenosa infekcije u zdravstvenim ustanovama kao i u općoj populaciji s povećanim rizikom za oboljenje. Dok sekundarna i tercijarna prevencija jesu usmjerene prema oboljelima od hepatitisa C.