Vodeći uzrok smrti na globalnoj razini je zastoj srca. Kardipulmonalni arest može biti posljedica hipoksije, hipotermije, opstrukcije dišnog puta stranim tijelom, akutnog infarkta miokarda, a može biti povezan i s neurološkim stanjima uslijed ozljeda glave. Za preživljavanje pacijenata kod izvanbolničkog srčanog zastoja je ključno odgovarajuće temeljno i napredno održavanje života. Kardiopulmonalna reanimacija (KPR) podrazumijeva postupke kojima se pokušavaju vratiti srčana i plućna funkcija kod osobe sa zastojem srca i/ili disanja. Timovi hitne medicinske pomoći se često susreću sa stanjima kod kojih se mora provesti KPR. Izvanbolnička hitna medicinska skrb se dijeli na temeljno održavanje života (BLS) i napredno održavanje života (ALS). BLS uključuje neinvazivne intervencije koje se lako izvode (prepoznavanje znakova srčanog zastoja, izvedba KPR). ALS je skup protokola koji produljuju BLS u svrhu dodatnog podržavanja cirkulacije i ventilacije. Uključuje primjenu lijekova i primjenu defibrilatora. Prihvaćen je kao zlatni standard u izvanbolničkoj skrbi za pacijenta sa kardiopulmonalnim arestom. Tim mora slijediti smjernice za KPR koje se obnavljaju svakih pet godina. KPR je bitno provesti pravodobno kako bi se poboljšali ishodi pacijenata.