U ovom ćemo radu progovoriti o važnosti primjene telemedicine u zdravstvenoj znanosti i praksi. Teme variraju od opisa već dostupnih tehnologija pa do onih u razvoju. Predočit ćemo neke praktične informacije koje se mogu koristiti u svakodnevnom životu te potencijalan razvoj kojim telemedicina može doprinijeti na svim poljima medicine. Tako ćemo već uvodnim kazivanjem iz općeg rakursa nagovijestiti neke značajke. U poglavlju naslovljenom Telemedicina reći ćemo nešto o „karakteru“ telemedicine, o onome što ona podrazumijeva, koja joj je infrastruktura potrebna za funkcioniranje, što se njome u širem i užem smislu može realizirati i što ona sve obuhvaća svojim opsegom. Prizvat ćemo nekoliko konstruktivnih povijesnih činjenica koje su odredile razvoj telemedicine, počevši ozbiljnije 60-tih godina 20-tog stoljeća u SAD te nastavivši nezaustavljivo sredinom 80-tih, nakon 20-tak godine stanovite stagnacije. U povijesnom osvrtu uočit ćemo kako se telemedicina progresivno širila globalnim putovima. Nastavit ćemo važnim odgovorima koji slijede na pitanje, zašto telemedicina? Na istom mjestu još jednom ćemo potvrditi razloge slojevitog i dalekosežnog značaja telemedicine. Nadalje slijede tekstovi o bitnim telemedicinskim projektima koji su se iz američkog inkubatora proširili svijetom, još se više razvili i utjecali na razvoj medicine i zdravstva, gdje nećemo zaobići Europu, a time ni Hrvatsku koja je dio europskog tehnološkog korpusa, premda se kod nas taj razvojni proces nije odvijao posve simultano. Iz navedenoga će uslijediti i sažeto poglavlje o telemedicini u našoj zemlji, o izgradnji umreženog sustava koji osigurava efikasnost telemedicinskih aktivnosti na svim razinama zdravstvene zaštite. Ovo poglavlje neće biti ekstenzivno samo po sebi, ali će u ostalim poglavljima biti nemalo govora o činjenicama koje se, premda izravnije predočene s metanacionalnih razina, neskriveno prepoznaju u hrvatskom zdravstvu. U poglavlju o telemedicinskoj etici spoznat ćemo mnoge dobre, ali i neke dvojbene aspekte telemedicine. Bit će riječi o dostupnosti, kvaliteti, sigurnosti, interakciji, povjerenju, diskreciji, zaštiti, kompetenciji i drugim vitalnostima etičkoga značaja. Nedvojbeno je da je etika, naročito u suvremenim uređenjima, imperativan korektor međuljudskih odnosa, a oni su u zdravstvu hiperosjetljivi. Konačno, prije samoga zaključka, rasvijetlit ćemo glavne značajke najprisutnijih grana telemedicine među kojima ravnopravno, možda i „ravnopravnije“, kotira teleradiologija.