Šećerna bolest kronični je disbalans metabolizma proteina, masti i ugljikohidrata s posljedičnom pojavom hiperglikemije zbog potpunog ili djelomičnog nedostatka inzulina. Postoji više tipova šećerne bolesti, tip 1 šećerne bolesti, tip 2 šećerne bolesti, gestacijski dijabetes te drugi specifični tipovi dijabetesa. Najveću pojavnost u populaciji ima šećerna bolest tipa 2. Razvoj i ne regulacija same bolesti uzrokuju nastanak akutnih i kroničnih komplikacija kod oboljelih. U rane komplikacije ubrajamo: dijabetička ketoacidoza, hiperosmolarno neketotičko stanje te hiperglikemiju ili hipoglikemiju. Akutne komplikacije su stanja koja zahtijevaju hitne i trenutne intervencije medicinske sestre jer ugrožavaju život oboljeloga, a kronične komplikacije nastaju polako kroz više godina oštećujući pojedine organske sustave. Kako bi se spriječio nastanak akutnih komplikacija važna je sestrinska procjena stanja bolesnika. Medicinska sestra ima najvažniju zadaću u procjeni i prevenciji komplikacija. Sestrinska procjena osoba koja boluje od šećerne bolesti temelji se na prisustvu i duljini trajanja simptoma hiperglikemije kako bi se spriječio razvoj daljnjih komplikacija bolesti. Kako bi sestrinska procjena bila valjana potrebno je uzeti procjenu pri prvome kontaktu sa pacijentom. Procjena kod šećerne bolesti obuhvaća: procjenu kože i noktiju, usne šupljine, procjenu kardiovaskularnog, respiratornog, genito – urinarnog, neuromuskularnog, periferno vaskularnog sustava te psihosocijalnu procjenu. Prilikom psihosocijalne procjene važno je utvrditi kako sama bolest i komplikacije bolesti utječu na psihosocijalne aspekte te kvalitetu života oboljeloga. Nakon obavljene procjene i na temelju utvrđenih potreba slijedi postavljanje sestrinskih dijagnoza i ciljeva, odnosno izrada individualiziranoga plana zdravstvene njege. Detaljna i pravovremena sestrinska procjena svodi nastanak komplikacija bolesti na najmanju moguću mjeru.