Pneumotoraks je stanje u kojemu u pleuralni prostor prodre zrak, što prouzrokuje djelomičan ili potpuni kolaps pluća. Pneumotoraks se dijeli na spontani i traumatski, ovisno o veličini pneumotoraksa ovisiti će i stanje bolesnika te načini liječenja osobe. Pojam pneumotoraks uvodi se 1803. godine, no tek se otkrićem rendgenskog aparata omogućava postavljanje točne dijagnoze i to 1901. godine. Do otkrića rendgentskog aparata smatralo se da je pneumotoraks povezan s tuberkulozom, tek tada liječnici shvaćaju da su to dvije odvojene bolesti. Prema istraživanjima primarno spontani pneumotoraks češći je kod muškaraca, u usporedbi s ženama. Kao čimbenik rizika navodi se pušenje. Dijagnostika se temelji na rendgenskoj slici, no ako je potrebno može se koristiti i kompjuterizirana tomografija, ultrazvučne pretrage i laboratorijske pretrage. Provodi se pregled i uzimanje anamneze od oboljelog. Ovisno o proširenosti pneumotoraksa ovisiti će i simptomi i znakovi koji se javljaju. Najčešće osobe navode nedostatak zraka i otežanu pokretljivost. Liječenje se sastoji od aspiracijskih metoda i kirurških metoda, glavni cilj je omogućiti ponovnu reekspanziju pluća. Medicinska sestra u radu s oboljelim procjenjuje opće stanje bolesnika, procjenjuje bol, skrbi o drenaži, važno je napredno znanje o skrbi oboljelog s drenažom. Prema stanju oboljelog medicinska sestra pravi plan zdravstvene njege koji je prilagođen potrebama oboljelog.