Anksiozni poremećaji postoje od kad je civilizacije i sveprisutni su u populaciji. Smatra se da je uzrok anksioznih poremećaja kombinacija genetskih i okolišnih čimbenika. Čimbenici rizika uključuju povijest zlostavljanja djece, obiteljsku povijest psihičkih poremećaja i siromaštvo. Anksiozni poremećaji često javljaju kod drugih mentalnih poremećaja, a osobito velikog depresivnog poremećaja, poremećaja osobnosti i konzumacija sredstava ovisnosti. Da bi se dijagnosticirali, simptomi obično trebaju biti prisutni najmanje šest mjeseci, biti veći od očekivanog za situaciju i smanjiti sposobnost osobe da djeluje u svom svakodnevnom životu. Uzroci anksioznih poremećaja nisu u potpunosti poznati, no obuhvaćaju i mentalne i tjelesne čimbenike. U mnogih se ljudi anksiozni poremećaji razvijaju bez jasnih prethodnih okidača. Anksioznost može biti odgovor na okolišne stresore, poput okončanja važne veze ili izlaganja po život opasnim zbivanjima. Osnova je cjelokupnog terapijskog djelovanja medicinske sestre u radu s anksioznim bolesnicima usmjerena na smanjenje tenzije. njezina emocionalna toplina, spremnost da razumije i reagira, stvara i produbljuje odnos između medicinske sestre i bolesnika. Da bi sestra opće mogla pomagati tim bolesnicima, osim teorijskog znanja, mora posjedovati i određene komunikacijske vještine te empatijski kapacitet. Osnovna je vještina dobro opažanje i sposobnost prikupljanja bitnih podataka. Slušanje bolesnika aktivan je proces u kojem sestra, osim što dobiva podatke o njemu, stvara i osnovnu za radni savez. Kvalitetu vještine terapijske komunikacije medicinske sestre/tehničari kontinuirano poboljšavaju uporabom sljedećih čimbenika: smanjuju osjećaj napetosti/anksioznosti u bolesnika dopuštajući mu da napreduje svojim tempom u skladu sa svojim mogućnostima, da iskaže svoje probleme u mjeri u kojoj to sam želi, ne inzistiraju odmah na temama koje su za njega izvor anksioznosti.